Empatija nas inspiriše da pomažemo članovima porodice, prijateljima, komšijama i strancima. Pomaže nam da vidimo razlike u prošlosti i omogućuje nam da vidimo druge koji su različite rase, generacije ili ideologije od naše, bez objektiva stereotipa, predrasuda ili pristranosti.
Empatija je stajanje u tuđim cipelama, osjećanje srcem, gledanje očima. Ne samo da je empatiju teško prepustiti i automatizirati, već svijet čini boljim mjestom. – Daniel H. Pink
Jedna od emisija TED serijala “Kako biti bolji čovjek”, od kojih svaka sadrži korisne savjete ljudi iz TED zajednice govori o empatiji.
Empatija – ili razumijevanje misli i osjećaja ljudi oko nas – jedan je od najvažnijih i najtežih dijelova društvenog bića. Ali što je zapravo empatija? I što je najvažnije, možemo li dobiti više?
Profesor psihologije sa Stanforda dr. Jamil Zaki, direktor tamošnjeg laboratorija za socijalnu neuronauku, proučava upravo ta pitanja. On kaže da je ljudska empatija zapravo vještina koja se može razviti, a ne fiksna osobina. “Empatija je jednostavna riječ za složenu ideju”, objašnjava on. “Psiholozi istraživanja shvaćaju empatiju kao krovni izraz za više načina na koje reagujemo na emocije drugih ljudi.”
Zašto je empatija toliko važna? Neki od razloga su očiti. Empatija nas inspiriše da pomažemo članovima porodice, prijateljima, komšijama i strancima. Pomaže nam da vidimo razlike u prošlosti i omogućuje nam da vidimo druge koji su različite rase, generacije ili ideologije od naše, bez objektiva stereotipa, predrasuda ili pristranosti.
Prof. Zaki vjeruje da nisu samo druge osobe oni koji imaju koristi od empatije – tako i osoba koja je empatična ima puno koristi. Ljudi koji doživljavaju empatiju manje su pod stresom i manje depresivni, zadovoljniji su svojim životom, sretniji u svojim odnosima i uspješniji na poslu.
Razlikujemo tri vrste empatije: kognitivnu empatiju, emocionalnu empatiju i empatičku zabrinutost ili suosjećanje. Da biste raspakirali ove tipove, zamislite da ručate s prijateljem kada im zazvoni telefon i jave se. Ne znate s kim razgovaraju, ali u nekom trenutku vaš prijatelj počinje plakati. Kao aktivni posmatrač ovog emotivnog stanja prijatelja mogli biste se i sami početi osjećati užasno. Preuzimanje njihovih osjećaja – što bismo nazvali emocionalnom empatijom – je to zamjensko dijeljenje onoga što neko drugi prolazi. Također, mogli biste pokušati shvatiti što osjećaju i zašto, a to je ono što zovemo kognitivna empatija. A ako ste dobar prijatelj, vjerojatno vam je stalo do toga kroz što prolaze i želite da se osjećaju bolje, a to možemo nazvati empatičnom brigom ili suosjećanjem.
Naravno, empatija nije uvijek moguća niti je to uvijek najmudriji odgovor. Doktor Zaki ističe da nikome ne dugujemo svoju empatiju. Ako otkrijete da niste u stanju suosjećati s osobom ili ljudima koji aktivno nastoje uništiti ili omalovažiti grupu u kojoj se nalazite, na primjer, to nije neuspjeh. On također, kaže da “empatija može biti u suprotnosti s pravdom i ponekad nam može dati tunelsku vid, u želji da pomognemo nekim ljudima u odnosu na druge.” Empatija koju imate prema dobrom prijatelju može vas uvjeriti da ih treba podržati kada žele „preskočiti“ neke osobe u redu kupaca u pekari (jer žure na zakazan termin kod doktora).
Ipak, dr. Zaki vjeruje da svi imamo odgovornost njegovati empatiju na “na isti način na koji se pokušavamo brinuti o svom tijelu ili svom mentalnom zdravlju”, objašnjava. “Razmišljam o izgradnji empatije kao o načinu da se brinemo o našem društvenom zdravlju.”
Kroz svoj uvodni seminar o empatiji na Stanfordu (odakle potiču vježbe u nastavku) i u svojoj knjizi The War for Kindness: Building Empathy in a Fractured World, on pomaže ljudima trenirati kako bi postali empatičniji.
Pet vježbi koje će vam pomoći u izgradnji empatije
Vježba #1: Ojačajte svoje unutrašnje resurse
Za ovu vježbu razmislite o nečemu s čime se borite i kako se zbog toga osjećate. Zatim zamislite prijatelja koji vam dolazi s istim problemom i kako biste na njega odgovorili. Time se može istaknuti ponor između ljubaznosti koju pružamo ljudima u našim životima i ljubaznosti (ili nedostatka) koju pokazujemo sebi. Vjerojatno ćete pronaći značajnu razliku u tome kako biste se ponašali prema svom prijatelju – najvjerojatnije sa strpljenjem, velikodušnošću i opraštanjem – u odnosu na to kako biste reagovali na sebe – možda okrivljavanjem, grubošću i samokritičnošću. Ljudi s visokim uspjehom često se muče s ovom vježbom.
Kakve to veze ima s empatijom? “Empatija mora početi kod kuće”, Ne možete se samo emocionalno dati sve dok ništa ne ostane. Gradeći samosuosjećanje, povećavamo svoju sposobnost empatije.
Vježba #2: Osjećate se potrošeno? Potrošite dobrotu na druge
U nekom trenutku svog dana, posebno kada ste pod stresom ili se osjećate kao da nemate slobodne propusnosti, potrošite na neki mali način – bilo da se radi o vremenu, energiji ili novcu – na nekoga u svom životu. Pošaljite SMS poruku podrške nekome kome je teško. Nosite namirnice starijeg komšije na sprat. Izgradnja empatije ne znači nužno doniranje polovine svoje plate u dobrotvorne svrhe. Radi se o malim stvarima koje radimo svaki dan. Radi se o navikama uma.
U pokušaju da sačuvamo energiju za sebe, skloni smo se okrenuti prema unutra kada smo pod pritiskom. Iako se to može činiti kontraintuitivnim, dr. Zaki je uvidio da izvođenje ovih sitnih radnji – posebno u trenucima kada se osjećamo kao da ne možemo – može biti energizirajuće i oživljajuće. “Studenti su sretno iznenađeni kada otkriju da kada daju drugima, na kraju ne iscrpljuju sebe”, kaže on. “Sreća i dobrobit nisu situacija s nultom sumom.”
Vježba #3: Ne slažete se bez rasprave
Razgovarajte s nekim s kim se ne slažete. Ali umjesto da raspravljate ili raspravljate o spornom pitanju, podijelite svoju priču o tome kako ste stvorili svoje mišljenje, a zatim poslušajte kako su oni došli do svog.
Ovo će vjerojatno biti najneugodnija od vježbi, ali vrijedi je učiniti s obzirom na našu trenutnu društvenu klimu u kojoj se ideologija osobe može izjednačiti s njezinom ličnošću.
Napomena: Ne radite ovu vježbu s nekim tko šteti ili ocrnjuje vas ili grupu kojoj pripadate.
Ova se vježba temelji na onome što se zove “duboko promišljanje”, strategiji koju koriste neki aktivisti u kojoj vode 10-15-minutne dvosmjerne, emocionalno angažovane razgovore s ljudima koje pokušavaju uvjeriti. Iako duboko ispitivanje ima namjeru pokušati promijeniti nečije mišljenje, to nije cilj ove vježbe. Njena je poenta pokazati nam da je moguće ne slagati se s drugom osobom, a da je ne volimo ili da je ne vidimo kao neprijatelja. “Empatija ne znači odobravanje – ali može značiti razumijevanje”, kaže dr. Zaki. Kada njegovi učenici rade ovu vježbu “Često se iznenade koliko može biti pun poštovanja i ljudski razgovor među različitim.”
Vježba #4: Koristite tehnologiju za povezivanje, a ne samo za klikanje i komentarisanje
Za ovu vježbu razmislite o tome kako trenutno koristite svoj telefon i razmislite kako biste ga mogli koristiti drugačije. Pokušajte biti namjerni prema tehnologiji kao mediju u kojem ljudska veza može postojati i koju možete pokušati ostvariti.
Mnogi od nas podignu telefon samo da bi sat vremena kasnije pogledali i shvatili da smo vrijeme proveli radeći puno besciljnog pomicanja i klikanja i ništa više. Nekoliko dana obavljajte internu reviziju svaki put kad uhvatite sebe kako dižete pogled s telefona. Obratite pažnju na to kako se osjećate, što ste (ako išta) stekli i što ste zadržali. Postavljajući sebi osnovna pitanja — „O čemu razmišljam? Je li to ono što želim raditi? Što trenutno osjećam?” — imate priliku vidjeti njegov uticaj na vas i vašu dobrobit.
Ova vježba nije osmišljena da izgradi samu empatiju, već da nam pomogne unijeti ljubaznost i ljudskost na online platforme na kojima provodimo veći dio svog vremena. Kada možete, pokušajte iskoristiti svoje digitalne interakcije kao priliku za bolje povezivanje s drugima. To bi moglo značiti više interakcija i razgovora u stvarnom vremenu. Umjesto da jednostavno ostavite emoji na prijateljevom Instagram postu, zašto im ne biste direktno poslali poruku ili ih nazvali? “Najgora stvar koju možete učiniti za svoj osjećaj ljudske povezanosti,” kaže Zaki, “je da samo vrebate na raznim platformama i dopustite da bijes i drugi negativni osjećaji uđu u vas poput mladog Dartha Vadera.”
Vježba #5: Pohvalite empatiju kod drugih
Baš kao što smo uslovljeni da pohvalimo druge ljude za sjajan odabir stila ili postignuće u poslu, neka nam postane navika da izvikujemo empatično ponašanje kada ga vidimo. Za ovu vježbu odvojite trenutak na svojim sastancima – bilo online ili osobno – da prepoznate ljude u svom timu kad god pomažu drugima da postignu svoje ciljeve. Mnogo naše pažnje usmjerava se prema najglasnijim glasovima, koji nisu nužno i najljubazniji glasovi. Kad primijetimo dobro oko sebe, to malo uravnotežuje našu pažnju.
Slobodno radite ove vježbe bilo kojim redoslijedom koji želite i koliko god želite. Zapravo, zašto ih ne pretvoriti u cjeloživotnu praksu? Što više možemo njegovati vlastitu empatiju i poticati je u drugima, to ćemo više pridonijeti cjelokupnoj kulturi ljubaznosti. Postoji prilična količina istraživanja o zarazi ljubaznošću – ideja da kada je vidimo, vjerojatnije je da ćemo se i sami upustiti u nju.
Leave a Reply