“Mislim da moje unutrašnje dijete želi preuzeti svijet” Mark Foster
Naše riječi su važne. Naše misli su važne. Naše unutrašnje dijete je važno!⠀
Da li ste ikada čuli za frazu “Čuvaj svoje unutrašnje dijete”? Šta zapravo znači “moje unutrašnje dijete”? Šta znači “pobrinuti se za njega i početi liječiti svoje unutrašnje dijete” i kako to učiniti!?
Nije tajna da svako ima svoje unutrašnje dijete. Svako od nas ima svoju historiju, stvari koje su nas pratile kroz godine. I svi smo bili pod uticajem našeg okruženja, događaja i značajnih ljudi oko nas. Naše unutrašnje dijete je pohranilo ta sjećanja i njihov uticaj na nas. Unutrašnje dijete nije zasebna osoba ili ličnost. Ono je reprezentacija svih naših prošlih iskustava.
Kao mala djeca apsorbirali smo mnogo od naših roditelja, proširenih porodica, naših staratelja, prijatelja, predškolskih i ranih školskih godina i vjerskih institucija. Možda nismo imali riječi za ova iskustva, ali ona će biti „upisana“ u našu podsvijest i tijelo.
„Mali/a ja“ – nježan/a, emotivan/a. Naše unutrašnje dijete je nedužni dio nas.
Svako ima unutrašnje dijete. To je nesvjestan, metaforički dio onoga što smo mi, koji nam pomaže da shvatimo zašto reagujemo na način na koji reagujemo na određene ljude i situacije. Važno je napomenuti da ovaj unutrašnji koncept djeteta nije samo duhovna, neutemeljena hipoteza. Zapravo je široko korišten i prihvaćen među psiholozima i može donijeti mnoge transformacije u naš život. Kada sebi damo dozvolu da čujemo dijete u sebi, dešava se magija. Ne samo da postajemo svjesni svojih snaga i slabosti – postepeno shvatamo odakle dolaze. Ovo može biti izuzetno ljekovito, iako je to dug i naporan put.
Unutrašnji dječji rad ima dva aspekta. Jedan se odnosi na vraćanje svih pozitivnih kvaliteta djeteta u sebi. Postaje razigrano i veselo bez ikakvog razloga. To je zbijanje glupih šala i zabava s vlastitom djecom, bezbrižni smo i prisutni u ovom trenutku. Ova strana unutrašnjeg dječijeg rada odnosi se na slobodno izražavanje sebe.
Međutim, većina ljudi treba da se nosi i sa potisnutim sjećanjima svog unutrašnjeg djeteta. Ovo je druga i često izazovnija strana ponovnog roditeljstva. Radi se o svjesnom procesuiranju bolnih osjećaja i iskustava koja smo davno potisnuli. Ovo se može činiti prezahtjevnim – posebno za one koji kao djeca nisu zadovoljili svoje osnovne potrebe.
Naše unutrašnje dijete može sabotirati naše iskustvo odraslih, pokušavajući nas natjerati da izliječimo njegove neriješene probleme. To možemo učiniti kroz roditeljstvo. To znači pružanje prisustva pune ljubavi i samosaosjećanja koje smo željeli kada smo bili djeca.
Vodite računa o svom unutrašnjem djetetu i pružite mu izlječenje!
Odrasli koji se mogu ponovo povezati sa svojim unutrašnjim djetetom ponovo će doživjeti taj divan osjećaj istinske sreće. Moći će da pojednostave svoj život što je više moguće. Ne možemo nužno popraviti svoje unutrašnje dijete. Jednom kada je “šteta” učinjena, ona postaje dio nas. Za većinu ljudi to mijenja način na koji se osjećaju, misle i ponašaju. Rečeno je da možemo pomoći da se unutrašnje dijete izliječi. Kada to postignemo, ožiljci počinju da blijede i postaju lakši, tako da možemo istražiti zdravije načine postojanja.
Da bismo sebe izliječili, prvo moramo priznati prisustvo našeg unutrašnjeg djeteta.
Kao što Kim Egel, terapeutkinja iz Cardiffa u Kaliforniji, ističe, „svako može stupiti u kontakt sa svojim unutrašnjim djetetom – ako je otvoren za istraživanje ovog odnosa“. Ako osjećamo sumnju ili otpor prema ideji da istražujemo prošlost, bit će nam teže započeti proces ozdravljenja.
Ako nam je malo čudno ili nezgodno zamišljati da se otvaramo prema svom djetetovom sebi, pokušajmo razmišljati o unutrašnjem radu djeteta kao o procesu samootkrivanja. Proces priznavanja našeg unutrašnjeg djeteta uglavnom uključuje samo prepoznavanje i prihvatanje stvari koje su nam u djetinjstvu uzrokovale bol. Iznošenje ovih osjećaja na svjetlo dana može nam pomoći da počnemo razumjeti njihov uticaj.
Mnogi smatraju da je korisno, čak i umirujuće, obraćanje svom unutrašnjem djetetu kao živoj osobi, pa – hajmo pokušati, bez straha.
Još nešto – trebamo slušati šta naše unutrašnje dijete ima da kaže!
Nakon što otvorimo vrata za vezu sa svojim unutrašnjim djetetom, važno je osluškivati osjećaje koji ulaze. Ako možemo pratiti ova osjećanja do određenih događaja iz djetinjstva, možda ćemo shvatiti da slične situacije u našem odraslom životu izazivaju iste reakcije. Podsjetimo se koliko smo bili posebni i divni kao dijete.
Vratimo sebi radosti detinjstva
Odraslo doba svakako nosi puno odgovornosti, ali opuštanje i razigranost su ključne komponente dobrog emocionalnog zdravlja. Ako je u našem djetinjstvu nedostajalo pozitivnih iskustava, vraćanje u kontakt sa svojom razigranom stranom i odvajanje vremena za zabavu može pomoći da izliječimo osjećaj da smo propustili ono što nam je bilo potrebno kao djetetu.
Također, važno je uživati u malim zadovoljstvima, poput sladoleda poslije šetnje, igrica sa partnerom ili djecom i smijeha sa prijateljima. Igranje, kao što smo se igrali kada smo bili dijete, može nam pomoći da se osjećamo povezanije s tim dijelom sebe.
Ovo, također, može podstaći izlječenje. Pokušajmo da igramo neke od istih igara i radimo iste aktivnosti u kojima smo uživali kada smo bili mladi. Pristupimo ovim igrama i aktivnostima s očekivanjem da su jednom bile zabavne i da mogu ponovo biti. Tokom cijelog procesa ozdravljenja, često se vraćajmo igranju kao u vrijeme kada smo bili dijete. Vjerovatno ćemo otkriti da nam se sretni osjećaji vraćaju sve više i više, pomažući nam da se povežemo sa svojim unutrašnjim djetetom.
Trebamo ostaviti vrata otvorena!
Izlječenje nema uvijek definitivan kraj. Često je to više otvoreno putovanje. Započeli smo proces dopirući do svog unutrašnjeg djeteta. Naše dijete možda ima više za otkriti o izazovima iz prošlosti. Ali, također, možemo naučiti da postanemo spontaniji i razigraniji i da sa većim osećajem čuđenja razmislimo šta nam život nudi.
Ostati u skladu sa svojim unutrašnjim djetetom može dovesti do potpunijeg osjećaja sebe i povećati samopouzdanje i motivaciju. Ojačajmo vezu koju smo uspostavili potvrđujući svoju namjeru da nastavimo sa slušanjem, nudeći ljubav i suosjećanje i radeći na izlječenju svih rana koje ostaju otvorene.
Trebamo zapamtiti da je naše unutrašnje dijete pravi dio naše podsvijesti – dijete kojem je potrebna naša ljubav, briga i saosjećanje…jer niko drugi ne može bolje razumjeti naše emocije i pomoći da se pomirimo s prošlošću. Odrasli koji se mogu ponovo povezati sa svojim unutrašnjim djetetom ponovo će doživjeti taj divan osjećaj istinske sreće.
Naše unutrašnje dijete ima mjesto u našem srcu koje nikada neće morati napustiti. Sada je sigurno sa nama. Mi smo jedina osoba za koju možemo garantovati da ga nikada neće napustiti!
Leave a Reply