Često pročitamo naslove u medijima kako su ljudi sve više depresivni, kao i to da sve više koriste sredstva protiv depresije, na preporuku ljekara ili bez. Kada ukucate u pretragu pojam liječenje depresije dobijete mnoštvo rezlutata tipa alternativno i prirodno liječenje kao i pomoć farmacije.
Kroz dugogodišnji rad sa porodicama i djecom mogu reći da sam se susrela sa velikim brojem žena (i muškaraca) i djece koji imaju ne mali broj simptoma depresije. Ali, da krenem prvo od samog pojma depresije, šta je to?
Depresija kao pojava postoji još od nastanka civilizacije. Ubraja se u najranije opisane bolesti u medicini. Riječ depresija potiče od latinske riječi deprimere, što znači pritisnuti, utisnuti ili udubiti.
Depresija se najčešće vezuje za osjećanje tuge, međutim ona predstavlja mnogo više od obične tuge. Postoje periodi života kada je smo tužni, zbog nekog gubitka, smrti drage osobe, prijatelja ili smo pretrpjeli materijalni ili emocionalni gubitak, ta tuga traje kratko i lagano slabi. Ovo nije depresija.
Ako se tuga pojavi bez ikakvog razloga ili je nesrazmjerna uzroku ili ako tuga ne prestaje ili se ponovo vraća, ako je osobi teško da radi, da se druži, da spava, ne može više da se raduje životu, onda to više nije obično neraspoloženje, već je to depresija.
Depresiju možemo ubrojati u smrtonosne bolesti, jer oko 15% depresivnih osoba izvrši samoubistvo. Stoga je opšte mišljenje stručnjaka da ovom oboljenju treba pristupiti s velikom ozbiljnošću.
Svjetska zdravstvena organizacija – WHO, upozorava da će se do 2030. godine troškovi liječenja depresije toliko povećati da će ovo biti najveći teret svih zdravstvenih sistema.
Ovdje želim govoriti o depresiji kod mladih ljudi, tačnije djevojčica. Dijagnoza depresije upostavlja se onda kada njeni simptomi imaju negativan uticaj na svakodnevni život, na učenje, rad, društveni život, funkcionisanje u porodici. Ukoliko simptome ne prepoznamo na vrijeme i ne počne se sa liječenjem, ova bolest dovodi do ozbiljnih problema u porodici, školi, odnosu sa vršnjacima, zloupotrebe/ovisnosti o alkoholu i drogama i drugim supstancama, do ovisničkog ponašanja, pa čak i do tragičnih događaja kao što su nasilje ili samoubojstvo.
Prema nekim istraživanjima koje sam uspjela pronaći (nisam našla ni jedno koje je urađeno u našoj zemlji na temu povezanosti depresije i gendera) depresija se kod mladih javlja znatno češće nego što ljudi misle. Depresija se javlja u približno 2% djece, u podjednakom omjeru između dječaka i djevojčica. U adolescenciji približno 4% – 8% mladih razvije depresiju, a omjer između mladića i djevojaka iznosti 1:2.
Moguće je da se radi o depresiji kada žalosno i/ili razdražljivo raspoloženje, ili gubitak interesa ili zadovoljstva u svim ili gotovo svim aktivnostima, traje najmanje dvije sedmice uz još neke od sljedećih znakova: promjene apetita, promjene u navikama spavanja, umor ili gubitak energije, iscrpljenost, neopravdani osjećaji krivice, grižnja savjesti, nesposobnost donošenja odluka (pretjerana neodlučnost), osjećaj bespomoćnosti, misli o smrti ili samoubistvu koji mogu preći i u djela.
Postoje sličnosti u uzrocima nastanka depresije kod odraslih i djece, ali dob svakako ima svoje specifičnosti: genetska predodređenost, odrastanje uz jednog roditelja, biološke promjene u mozgu, raniji ulazak u doba puberteta, preopterećenost i stres, bračni problemi roditelja naročito uz prisustvo nasilja, loš odnos roditelj – dijete (naglašavanje bezvrijednosti djeteta, bez poštovanja ličnosti djeteta i brige), gubitak važne osobe, zlostavljanje u porodici, vršnjačko nasilje/zlostavljanje, nizak socioekonomski status, loše zdravstveno stanje i sl.
Negativna ponašanja mladih i djece često mogu ukazivati na depresiju. Ta negativna ponašanja mogu biti: problemi u školi, bježanje od kuće, konzumiranje alkohola i psihoaktivnih supstanci/zloupotreba, sniženo samopouzdanje, ovisnost o internetu, rizična ponašanja ( nepažljiva vožnja, nekontrolisano opijanje, seksualno ponašanje i devijacije u istom i nasilje, prema sebi, vršnjacima, prema članovima porodice, a ponekad i pokušaj ubistva.
Depresija kod mladih je često povezana sa drugim psihijatrijskim poremećajima kao što su samoozljeđivanje, poremećaji ishrane, anksiozni poremećaji, ADHD itd.
Istraživanje koje je u Velikoj Britaniji vodila dr. Carol Joinson dali su rezultate da djevojke koje ranije prolaze kroz pubertet, a tendencija je smanjenja uzrasta djevojčica koje ulaze u period puberteta, imaju veći rizik obolijevanja od depresije. Istaraživanje je dalo odgovor na pitanje veze između prve menstruacije i simptoma depresije. Otkrili su kako su djevojke kojima je prva menstruacija započela prije dobi od 11,5. godina, imale najvišu stopu depresije u razdoblju između 13. i 14. godina.
Za poređenje, djevojke kojima je prva menstruacija započela nakon dobi od 13,5. godina, imale su najnižu stopu depresije.
dr. Carol Joinson je u svom radu objasnila rezultate: „Naše istraživanje otkrilo je kako su djevojke koje ranije sazrijevaju, podložnije razvoju depresivnih simptoma u vrijeme kad uđu u tinejdžerske godine. Što nam sugerira kako kasnije sazrijevanje može biti zaštita protiv psihološkog stresa…Prijelaz u pubertet je kritičan razvojni period, povezan s mnogim biološkim, kognitivnim i socijalnim promjenama…On može uključivati povećane sukobe s roditeljima, razvoj ljubavnih odnosa, promjene u fizičkom izgledu te promjenjive razine hormona. Ove promjene mogu imati više negativnog utjecaja na djevojke koje sazrijevaju u ranijoj dobi, od onih koje u njega ulaze kasnije. Djevojke koje ranije dozrijevaju mogu se osjećati izoliranima te se naglo suočiti sa zahtjevima na koje nisu emocionalno spremne.”
Istraživači ističu kako je moguće da djevojke koje kasnije sazriju, naknadno mogu iskusiti slične nivoe psihološkog stresa kao i djevojke koje ranije sazriju, naravno nakon što prođe dovoljno vremena. Istraživanje je objavljeno u Britanskom psihijatrijskom žurnalu, Avon longitudinalo istraživanje roditelja i djece (ALSPAC).
U istom istraživanju je odsustvo oca u ranom djetinjstvu povezano sa simptomima depresije kod djevojčica u pubertetu. I ranija istraživanja su pokazivala slične naznake, da se odsustvo oca u ranoj dobi, od 0 do 5 godina, povezuje sa ranijim dobijanjem prve menstruacije, koja dalje može dovesti do depresije kod djevojčica uzrasta od 14. godina. U istraživanju je učestvovalo 7056 djevojčica iz raznih dijelova Velike Britanije, za koje su majke dale podatke o početku menstruacije. Došlo se do rezultata da 15% svih veza između odsustva oca u ranom djetinjstvu i simptomima depresije u dobi od 14 godina je direktno vezano za prvu menstruaciju. Ova saznanja sugerišu da bi strategije prevencije depresije kod djevojčica trebale biti ciljano usmjerene na programe vezano za faktore stresa u porodicama.
Postoje mnoge mogućnosti liječenja depresije kod mladih. U nekim slučajevima, liječnik opće prakse može propisati lijekove koji ublažavaju simptome depresije. Međutim, mnogi tinejdžeri trebat će posjetiti psihijatra ili psihologa, što je za društvo u kojem živimo još uvijek tako reći „sramota“, dijelom zbog osjećaja stigme, a dijelom zbog nepovjerenja u socijalne i nauke o ponašanju. Kombinacija lijekova i psihološkog savjetovanja je vrlo učinkovita za većinu tinejdžera s depresijom. Budući da su studije o učincima antidepresiva za mlade ograničene, liječnici se oslanjaju na lijekove koji se koriste i kod odraslih, a to su dva lijeka za depresiju kod mladih – fluoksetin/Prozac i escitalopram/Lexapro. Međutim, kao i kod odraslih, drugi lijekovi mogu biti propisani ovisno o potrebama.
Jedna činjenica ostaje, depresija kod mladih, posebno djevojčica, je tabu tema. Trebamo shvatiti da je uvijek efikasnije raditi sa uzrocima problema, u ovom slučaju depresije, nego sa posljedicama. Kada znamo da djevojčice najjače simptome depresije pokazuju u periodu rane adolescencije, trebamo znati da će to imati jako veliki uticaj i na njen dalji razvoj, život. O prihvatanju takvih osoba u našem društvu nezahvalno je govoriti, jer sam mišljenja da nismo osvješteni o potrebi i načinima čuvanja našeg mentalnog zdravlja.
Leave a Reply