Jasno je da će svi poslodavci željeti izbjeći ovu priču, skrivajući se iza “dobrobiti” svojih zaposlenika, tako i radi ublažavanja uticaja na njihovo poslovanje, ali kako poslodavci mogu prevladati brojne barijere koje izgleda da postoje? Prevashodno, mentalno zdravlje zaposlenika ne smije doći u situaciju da se zanemaruje, da je zaposlenih prisiljen da ga krije i ne bavi se njime. Trebalo bi da bude suprotno tome, da zaposlenik bude podržan, jer se radi o medicinskom stanju jednako npr. kada se radi o nekom drugom fizičkom oboljenju.
Uprkos tome, što mnoge organizacije, vladine i nevladine, sada nude podršku mentalnom zdravlju i poboljšavaju komunikaciju na tu temu, uveliko se radi na promociji i razvoju svijesti o mentalnom zdravlju, još uvijek primjećujemo da postoje mnoge prepreke zbog kojih zaposlenici odgađaju traženje pomoći I sam razgovor o svom mentalnom zdravlju.
Jasno je da će svi poslodavci željeti izbjeći ovu priču, skrivajući se iza “dobrobiti” svojih zaposlenika, tako i radi ublažavanja uticaja na njihovo poslovanje, ali kako poslodavci mogu prevladati brojne barijere koje izgleda da postoje? Prevashodno, mentalno zdravlje zaposlenika ne smije doći u situaciju da se zanemaruje, da je zaposlenih prisiljen da ga krije i ne bavi se njime. Trebalo bi da bude suprotno tome, da zaposlenik bude podržan, jer se radi o medicinskom stanju jednako npr. kada se radi o nekom drugom fizičkom oboljenju.
Mentalno zdravlje pokriva vrlo raznolik spektar stanja sa simptomima koji variraju u učestalosti, težini i mogu se lako ponoviti. Također, ova stanja često budu skrivena i mogu uticati na sposobnost pojedinca da donese racionalan izbor.
Koji su najčešći razlozi zašto zaposlenici na radnom mjestu ne govore o svom mentalnom stanju:
Povjerljivost: zaposlenici su obično vrlo zabrinuti zbog otkrivanja problema mentalnog zdravlja poslodavcu, boje se kako će na njih gledati i često se srame zbog takvog stanja. Nedavno istraživanje organizacije Heads Together pokazalo je da bi se samo 2% zaposlenih osjećalo ugodno kad razgovaraju sa svojim poslodavcem o svom mentalnom zdravlju.
Privatnost: čak i kada se traži pomoć, zaposlenik i dalje može imati neugodne osjećaje, može biti zabrinut gdje može obaviti privatne telefonske pozive ili mu je potrebno oduzeti vrijeme od posla da bi prisustvovao sastancima u radno vrijeme. Ova pitanja mogu donijeti dodatnu anksioznost ili nevolju pojedincu i pogoršati njegovo mentalno zdravlje. Nije iznenađujuće što se mnogi odlučuju ne ići na posao tokom perioda terapije.
Promocije: uprkos svim publicitetima, mnogi zaposlenici i dalje smatraju da je mentalno zdravlje stigmatizirano na radnom mjestu. Oni sumnjaju da će poslodavac, ako zaposlenik prizna da ima mentalnu bolest, možda osjetiti da se neće moći nositi s odgovornijom ulogom ili rukovodećom pozicijom.
Percepcija kolega: Kao i strah od percepcije poslodavaca, zaposlenici se boje i percepcije svojih kolega. Većina ljudi želi raditi dobar posao i biti cijenjeni član tima. Komunikacija o vlastitom mentalnom zdravlju sa radnim kolegama, je izrazito teška zbog straha od percepcije kolega.
Naknada: Prirodna posljedica brige oko zaposlenja i napredovanja je briga oko financija. Neotkriveno stanje mentalnog zdravlja moglo bi lako dovesti do lošeg rejtinga, što može poništiti svako povišenje plata ili bonuse koji bi inače trebali imati. Financijske brige se, također, mogu dodati potencijalno mnogim stresorima koji prije svega uzrokuju poteškoće sa mentalnim zdravljem.
Prikladnost za njihovu ulogu: mnogi zaposlenici vjeruju da njihov poslodavac misli da nisu prikladni za nastavak svoje trenutne uloge, rada na trenutnom radnom mjestu – posebno ako su u okruženju s velikim stresom, na poziciji autoriteta, upotrebu teških mašina ili ako je u pitanju posao sa ljudima iz ranjivih situacija.
Podijeljene uloge, uloga u privatnom životu i poslovna uloga: mnoge uloge zahtijevaju da zaposlenik bude na položaju vlasti, npr. U trenutku kada policajac obuče uniformu; preuzimaju vrlo cijenjenu ulogu i očekuje se da će biti jaki. Zaposlenike u stresnim ulogama treba dobro podržati na radnom mjestu kako bi bili sigurni da su sposobni “pretovariti” probleme u sigurnom okruženju, jer se u protivnom mogu stvoriti iskustva i vremenom uzeti svoj danak na mentalnom zdravlju zaposlenika. Zajedno s pritiskom da trebaju biti jaki na radnom mjestu, mnogim ljudima teško pada što i oni osjećaju potrebu da budu jaki kod kuće kao roditelj i supružnik.
Razočarenje porodice: mnogi ljudi osjećaju da ako u porodicu kažu da se bore s problemima mentalnog zdravlja da će ih iznevjeriti ili pokazati da su slabi na neki način. Odgovornosti roditeljstva su još jedan pritisak za osobe sa problemima sa mentalnim zdravljem jer osjećaju da trebaju biti jaki za svoju djecu.
Troškovi: zaposlenici često imaju strah da budu otvoreni o svom mentalnom zdravlju svom poslodavcu pa svoju podršku traže kod privatnih doktora što iziskuje dodatne finansijske poteškoće. Također, zbog dugih listi čekama često su prinuđeni na taj način tražiti podršku.
Pojam mentalno zdravlje pokriva širok raspon i težinu stanja, od blage anksioznosti ili depresije do poremećaja poput bipolarnosti ili šizofrenije. Mnogi ljudi s blagim simptomima ili simptomima u ranoj fazi ne traže podršku jer smatraju da je to samo za one koji imaju ekstremnije simptome. Neki se također, brinu da bi traženje pomoći moglo otvoriti pandorinu kutiju i dovesti do više problema za njih na mnoge načine. Ono što može biti dodatna posljedica skrivanja svog stanja u mentalnom zdravlju je da može dovesti do širokog spektra drugih problema. Današnje generacije, milenijalci, su možda odrasli u svijetu u kojem se često osjećaju sretnije kada govore o svojim osjećajima, ali isto se ne mora nužno odnositi na druge generacije, različite ličnosti ili različite poslovne sektore.
Komunikacija o podršci mentalnom zdravlju nije samo verbaliziranje „nudimo pomoć, evo je I ovo je način kako da pristupite“, već također, treba riješiti vrlo iskrene brige zaposlenih. Bilo koje mentalno zdravstveno stanje koje ostane zataškano, na kraju će potrajati duže, što je izazov za zaposlenika i poslodavca.
Poslodavci moraju zauzeti proaktivni stav i uvjeriti svoje zaposlenike da ne bi trebalo biti straha oko razgovora ili postupanja po pitanjima mentalnog zdravlja i razotkriti neke od ovih zabrinutosti i mitova. Ako su članovi visokog profila otvoreni u vezi sa svojim mentalnim bolestima, to može napraviti veliku razliku u podsticanju zaposlenih da govore bez straha.
Jednako zabrinjavajuće kao i brzorastući broj ljudi pogođenih mentalnim bolestima je i to što se manje od polovine onih koji su pogođeni osjeća sigurnim da će otkriti svoje stanje, što znači da problemi postaju sve ozbiljniji.
Problemi s mentalnim zdravljem na poslu su česti. Barem svaki šesti radnik ima uobičajene probleme mentalnog zdravlja, uključujući anksioznost i depresiju.
Postoje mali, jednostavni koraci da se pobrinete za sebe i učinite svoje radno mjesto zdravijim.
Iskoristite pauzu za ručak
Zašto ne iskoristiti taj dragocjeni sat – ili pola sata – isprobavanjem nekih od ovih prijedloga …
Organizujte piknik
Iskoristite ljetno sunce i maksimalno iskoristite čisti zrak i dobru hranu sa svojim kolegama.
Prihvatite izazov
Šetnje ili maratoni koje su sponzorisani od strane lokalnih organizacija su odličan su način da budete aktivni. Potpišite se sa kolegama i trenirajte zajedno u pauzama za ručak. Učestvovanje kao dio tima može dati zajednički osjećaj postignuća kada završite izazov.
Zviždite dok radite
Ako se osjećate pod stresom, slušanje umirujuće pjesme može vas odvesti s posla na nekoliko minuta i pomoći vam da se opustite i fokusirate. Istraživanje je pokazalo da spora, tiha muzika može potaknuti opuštanje i smanjiti anksioznost.
Kada naporno radite na izvršavanju zadatka, muzika vam, također, može pomoći u uklanjanju smetnji oko vas. Blokirajući buku kolega radnika, mašina ili telefona, možete se lakše fokusirati na zadatak koji vam je na raspolaganju.
Slušajte svoju omiljenu pjesmu kao jednostavnu poslasticu za sebe. Nagrađivanje sebe sjajan je način za vaše opće dobro, što vam daje dodatnu motivaciju kako biste se lakše nosili s velikim opterećenjem.
Ispravljanje ravnoteže između poslovnog i privatnog života
Jeste li često posljednji koji napuštaju posao?
Znamo da ćete imati vremena kada trebate raditi prekovremeno kako biste ispoštovali rokove, ali pokušajte da ovo bude izuzetak, a ne norma. Dugi sati znače da možda radite više, ali ne i bolje – brzo će uzeti danak na vašoj koncentraciji, produktivnosti i zdravlju.
Stvorite jasne granice između posla i kuće
Pokušajte da se posao ne prelije u vaš lični život. Ako posao trebate donijeti kući, odredite odvojeno područje za posao i držite se njega, puno će vam biti lakše zatvoriti vrata na poslu.
Napravite listu obaveza
Na kraju svakog dana, pređite preko svoje liste i napišite jednu za sljedeći dan, kada vaše misli padnu na papir, lakše ćete ne razmišljati o poslu.
Iskoristite vrijeme za put do kuće da se oslobodite misli o poslu
Pročitajte knjigu ili slušajte svoju muziku da odvojite malo vremena za sebe. Možda da probate voziti bicikl do posla i nazad.
Zatražite pomoć
Ako smatrate da vam radno opterećenje izmiče kontroli, iskoristite priliku i porazgovarajte o tome sa svojim menadžerom ili supervizorom. Ako ne možete riješiti problem nerealnih ciljeva, problema sa organizacijom ili rokova na ovaj način, obratite se svom odjelu za kadrove, predstavniku sindikata ili drugim relevantnim članovima osoblja.
Leave a Reply