Da li vam se desilo da razgovarate sa nekim i iako znate da govori laž i dalje slušate? Ostajete dio razgovora. Sjedite u društvu i slušate zanimljivu priču vašeg sagovornika, ali osjećate da u toj priči nešto nije u redu. I dalje slušate i prihvatate priču. Znate da je laž, ali klimate glavom sagovorniku. Zašto, iako znamo da govori laži to i ne kažemo, već dajemo pristanak na laži?
Zašto nam je lakše vjerovati u laži nego tražiti/zahtijevati istinu? Zašto nam je lakše reći laž, malu, na izgled bezbolnu izmišljotinu, nego reći istinu? Ponekad može biti surova, ali proći će. Ako je neko prijatelj prihvat će saznanje da znate da laže.
Zašto uopće ljudi lažu?
Da li je uljepšavanje stvarnog stanja, dodavanje nepostojećih epiteta na priču uopće laž ili jednostavno proizvodnja prihvatljivije priče?
Ljudi u prosjeku “skuhaju” oko dvije priče dnevno, sudeći socijalnoj psihologinji Bella M. DePaulo sa Univerziteta u Kaliforniji, koja je 2003. provela istraživanje u kojem su učesnici ispunjavali “dnevnike laži”. Međutim, potrebno je vrijeme da biste postali vješti u laganju. Studija iz 2015. godine s više od 1 000 učesnika proučavala je laganje dobrovoljaca, u dobi od šest do 77 godina, u Nizozemskoj. Djeca, kako je utvrđena analiza, u početku imaju poteškoće u formulisanju vjerodostojnih laži, ali vještina se poboljšava s godinama. Mlade osobe između 18 i 29 to najbolje rade. Otprilike nakon 45. godine počinjemo gubiti tu sposobnost. Nismo više tako vješti lašci.
Jako je puno primjera kada vjerujemo u (ili govorimo) očigledne laži. Primjeri uključuju roditelje koji vjeruju da njihova djeca npr. ne puše iako su im našli cigarete u ruksaku, ili ne koriste drogu, čak i nakon što su pronašli zalihu u ladici; oni koji inzistiraju na tome da je njihov/a partner/ica vjeran uprkos na primjer pročitanim porukama na mobitelu, ili nakon što pouzdano znate da je bio/bila sa drugim/om; ili primjer poslovnih partnera koji vjeruju da su financijski gubici u firmi došli iz nekog neobjašnjivog razloga, a ne tog da ih najbolji prijatelj krade.
Zašto i dalje vjerujemo nekome, čak i kad imamo racionalne i značajne dokaze da nas laže?
Jedan od razloga je taj što imamo problem s slaganjem sa činjenicom da neko laže jer ga doživljavamo kao, moderno rečeno “moralnu vertikalu”. U svojoj knjizi “Govoriti laži”, dr. Paul Ekman, revolucionarni istraživač pojave laganja, piše da većina nas ne može iz nečijeg izraza lica ili pokreta tijela zaključiti da li govori istinu ili ne. Ekman je također, otkrio da želimo vjerovati da nam neko govori istinu, posebno kada nam je ta osoba emocionalno ili psihološki važna. Bolno je vjerovati da nas neko do koga nam je stalo ili mu vjerujemo laže, kao i znati da mu ne možemo vjerovati.
Poricanje stvarnosti ili nepriznavanje nečega za što znamo da je istina u nekom dijelu našeg mozga, način je na koji se nesvjesno štitimo od te boli. U svojoj knjizi “Emocionalno sranje”, dr. Carl Alasko piše da poricanje “ignorira ili minimizira suštinsku činjenicu.”
Vjerujemo u laži kada se osjećamo previše ranjivim da bismo dozvolili da se istina i njene posljedice manifestiraju u našem životu. Kad se istina pojavi, često se osjećamo užasno izdani i možemo izgubiti vjeru u vlastitu sposobnost dobrog prosuđivanja. Da bismo se zaštitili od ove boli, ponekad nastavljamo lagati sebe dugo nakon što se stvarnost učini neizbježnom.
A šta je laž, uopće?
Laž je oblik obmane, ali nisu svi oblici obmane laži. Laž daje neke informacije sve dok se vjeruje da nisu istina, sa namjerom zavaravanja. Laž ima tri osnovne karakteristike:
- Laž prenosi neke informacije
- Lažljivac namjerava prevariti ili zavesti nekoga
- Lažljivac vjeruje da ono što on govori nije istina
Postoje neke osobine za koje ljudi misle da su dio laži, ali zapravo nisu potrebne:
- Laž ne mora davati lažne informacije
- Laž ne mora biti izrečena s lošom (zlonamjernom) namjerom – “bijele laži” su primjer laži izrečene s dobrom namjerom.
Neke od definicija laži kaže da ono što laž čini laži jeste da lažljivac namjerava prevariti (ili barem obmanuti) osobu koju laže. Ne govori ništa o tome jesu li dani podaci istiniti ili netačni.
Laž je vjerojatno jedno od najčešćih pogrešnih djela koja provodimo svakodnevno. neko je čak rekao da je laganje nezaobilazan dio ljudske prirode. Većina ljudi bi rekla da je laganje uvijek pogrešno, osim kad za to postoji dobar razlog – što znači da nije uvijek pogrešno! Studija objavljena u Journal of Basic and Applied Psychology otkrila je da je 60 posto ljudi barem jednom lagalo tokom desetominutnog razgovora, govoreći u prosjeku 2,92 netačne stvari.
“Ljudi gotovo refleksno lažu”, kaže Robert Feldman koji je napisao knjigu “Lažljivac u tvom životu: Put ka iskrenom odnosu”. On dalje navodi da “…lažljivci o tome ne razmišljaju kao o svom uobičajenom društvenom diskursu”. Na pitanje zašto ljudi tako mnogo lažu (jer je njegovo istraživanje pokazalo da je to mnogo češće nego što mislimo) rekao je “Laži kojima smo izloženi najčešće nisu skrivene, već predstavljaju način da društvene interakcije teku mirnije. Ljudi lažu kako bi bili ugodni ili kako bi se osjećali bolje prema sebi. Naravno, ljudi također, lažu kako bi izgradili ili stekli neku prednost nad drugima. Još je važnije da mnogi od nas lažu sebe onoliko koliko lažu druge”. “Ne trudimo se toliko da impresioniramo druge ljude, već da zadržimo pogled na sebi koji je u skladu s načinom na koji bi željeli da bude”, rekao je Feldman. Želimo biti ugodni, učiniti socijalnu situaciju lakšom i izbjeći vrijeđanje drugih neslaganjem ili neskladom.
Danas mnogi filozofi zauzimaju više nijansiran stav. Njemačka filozofkinja Bettina Stangneth tvrdi da bi laganje trebalo biti izuzetak od pravila jer se, u krajnjem slučaju, ljudi u većini aspekata života oslanjaju na to da im se govori istina. Među razlozima zbog kojih lažu, kako kaže u svojoj “Dešifriranje laži” iz 2017. godine, jest što im to može omogućiti da se sakriju, skrivajući se i povlačeći od ljudi koji zadiru u njihovu zonu udobnosti.
Mala djeca vole izmišljati priče, ali svoje prve svrsishodne laži uglavnom govore s oko četiri ili pet godina. Prije nego što započnu karijeru prevaranata, djeca prvo moraju steći dvije važne kognitivne vještine. Jedno je dioničko rasuđivanje: sposobnost prepoznavanja i razumijevanja društvenih pravila i šta se događa kada se pravila prekrše. Na primjer, ako priznate, možete biti kažnjeni; ako lažete, možda ćete se izvući. Druga je teorija uma: sposobnost zamišljanja onoga što druga osoba misli. Na primjer, dijete mora shvatiti da roditelj/ka neće vjerovati da je čaša sama pala, ako je vidio/la da uz pomoć stolice pokušava da je dohvati. Kao korak ka razvoju teorije uma, djeca također, trebaju shvatiti da znaju neke stvari koje njihovi roditelji ne znaju, i obrnuto – svijest koju obično steknu u dobi od tri ili četiri godine.
Ako vam je teško da prihvatate nečije laži umjesto da ih suočite s njima, razgovarajte s nekim ko vas neće osuđivati, poput terapeuta koji može biti neutralan i nepristran. Oni vam mogu pomoći da se počnete osjećati dovoljno sigurno da napravite korak ka boljoj ravnoteži. Važno je, međutim, zapamtiti da je prihvatanje tuđih laži samozaštita, a ne znak nemorala ili slabosti.
S prijateljima, kolegama i voljenima važno je imati na umu da im može trebati vremena i truda da razviju sposobnost suočavanja s istinom. Ljutnja ili ukazivanje na stvarnost kao što je vi vidite, neće nekoga pomaknuti iz stanja poricanja. Važno je priznati da imate drugačiju perspektivu, istodobno pojašnjavajući da ih ne osuđujete. Dajte im do znanja da ste spremni i voljni razgovarati o svojoj perspektivi ako bi im to bilo korisno. Iako bi vas mogli odbiti sada, u budućnosti će vam se možda obratiti za podršku.
Suma sumarum, lažu svi. Od male djece do odraslih ljudi. Lažu da prikriju stvarno stanje, ili da uljepšaju svoj život ili da nekoga obmanu. S druge strane, mnogi od nas pristaju na te leži jer ne želimo povrijediti druge. Puštamo ih da sami vjeruju u to da su nas obmanuli.
Kao što kaže istaknuti muzički umjetnik iz BiH u svojim stihovima: “Sve je laž, samo pusta laž, što se oko nas u krug vrti, Sve je laž, samo pusta laž, sve je laž osim smrti”!
Leave a Reply