„Ja sam čovjek ne dijagnoza“
Mnogi roditelji se pitaju kako njihovo ponašanje utiče na ponašanje njihove djece? Da li ostavljaju ožiljak u odrastanju svog djeteta sa nekim svojim ponašanjem na koje ne mogu uticati? Kako na djecu utiče depresija kod jednog od roditelja (ili oba)? Kako djetetu objasniti o čemu se radi? Šta je to što djeca žele znati u tim situacijama? Kako objasniti djetetu šta je depresija i kako se manifestuje?
Roditelji su najvažnije osobe u životu svoje djece. Djeca žele biti poput svojih roditelja i rade ono što rade njihovi roditelji. Roditelji su također, najvažniji učitelji za svoju djecu. Djeca najviše uče od njih. Djeca uče sve ono što im roditelji predstave, na primjer kako brojati, računati, pisati prva slova i sl. Djeca također, od roditelja uče i na drugi način, posmatranjem i imitacijom ponašanja roditelja. Na taj način djeca ponekad mogu naučiti stvari koje njihovi roditelji baš i ne žele da ih uče. Primjećuju svaku sitnicu. Stalno posmatraju. Uče se dobrom i lošem ponašanju gledajući, slušajući i oponašajući. U mnogim situacijama roditelji pokazuju ponašanje koje može uplašiti djecu, posebno u situacijama kada pokazuju ljutnju, neko nekontrolisano i nepovoljno ponašanje.
Mnogi roditelji se pitaju kako njihovo ponašanje utiče na ponašanje njihove djece? Da li ostavljaju ožiljak u odrastanju svog djeteta sa nekim svojim ponašanjem na koje ne mogu uticati? Kako na djecu utiče depresija kod jednog od roditelja (ili oba)? Kako djetetu objasniti o čemu se radi? Šta je to što djeca žele znati u tim situacijama? Kako objasniti djetetu šta je depresija i kako se manifestuje?
Djeca po prirodi postavljaju puno pitanja. Posebno veliki broj pitanja imaju u slučaju bolesti drage im osobe u porodici. Kada se radi o nekim nepoznatim bolestima, posebno se osvrćući na depresiju i druga psihička oboljenja, to obično ostane neka porodična tajna. O tome se ne govori. Razni su razlozi. Ponekad je to iz neznanja o bolesti, ponekad od straha od neprihvatanja, ali najčešće je razlog skrivanja depresije nekog člana porodice zbog srama, bijega i nijekanja postojanja. Samim skrivanjem depresije kao i bilo kojeg drugog psihičkog oboljenja, svi to već znamo, samo otežavamo, kako osobi koja je u depresiji, tako i članovima porodice. Ovo skrivanje bolesti nanosi štetu osobi koja pati od depresije, ali i članovima njene porodice, jer skrivanje smanjuje mogućnost transparentnog ozdravljenja, podrške i pomoći.
Kada nam dijete postavi neko pitanje, a mi mu ne pružimo odgovor, po prirodi će samo pokušati pronaći odgovor, a nerijetko će samo izmisliti svoj, u nedostatku boljeg objašnjenja, bio on tačan ili ne, nije ni bitno.
Pa kako onda razgovarati sa djetetom o depresiji? Kako početi?
Svaki početak razgovora roditelja sa djecom na temu depresije će biti drugačiji. Zavisit će od uzrasta djeteta, koliko je u mogućnosti shvatiti pružene mu informacije. Sve zavisi od slučaja do slučaja, ali znamo da svako svoje dijete najbolje poznaje. Ono što je bitno za ovaj razgovor, bilo da ga vodi roditelj, osoba koja je oboljela od depresije, dedo, nana ili neki drugi član porodice, je biti pripremljen i informisan o onome sa čim želimo upoznati dijete. Sve sa ciljem da djetetu bude što jasnije i da mu informacije budu bliske.
Koja su to pitanja koja djeca postavljaju? Koje odgovore dati i kako?
- Šta je ta depresija? Kako se ona pokazuje?
Depresija je poremećaj koji utiče na to kako osoba misli, osjeća i reaguje (djeluje).
Kada neko oboli od depresije njegov mozak radi drugačije od onih koji nemaju depresiju. Naš mozak nam pomaže da mislimo, osjećamo i radimo stvari na određen način, a kada se pojavi depresija sve to radi na malo drugačiji način.
Depresija je oboljenje koje ima mnogo ljudi. I najvažnije, depresija nije slabost.- Zašto se moja mama ponaša tako drugačije? Kako se ona osjeća? Šta se dešava u glavi moga tate kada on nije onaj „svoj“?
Depresija uzrokuje da ljudi djeluju na načine koji se razlikuju od onoga kako se ponašaju kada nema depresije.
Živjeti s roditeljem koji je depresivan može biti vrlo teško, jer ta osoba može raditi ili govoriti stvari zbog kojih se djeca osjećaju loše ili zbunjeno.
Većina djece primijeti da roditelj koji je depresivan nije toliko dostupan da s njima radi nešto zajedno, manje se igraju, razgovaraju itd. Djeca to sve vide i pitaju se zašto je to sve tako.
Depresija uzrokuje nestrpljivost, razdražljivost, nestrpljenje i ljutnju više nego inače. To može dovesti do toga da se neko osjeća tužno i puno plače. Ove roditeljske reakcije mogu biti vrlo teške za djecu.
Osoba s depresijom može se lakše i brže umoriti i provesti puno vremena u krevetu, ležeći i sakriven od drugih.
Ponekad ljudi koji su depresivni imaju problema sa koncentracijom.
Ljudi s depresijom mogu se brinuti o svemo oko nje/njega puno više nego što je to normalno.
Ponekad ljudi koji su depresivni imaju negativan stav o životu ili imaju nisko samopouzdanje.
Depresija može uticati na ljude na mnogo različitih načina. (Ovo bi bila prilika da roditelj razgovara sa djetetom o vlastitim simptomima.)
Kako se depresija smanjuje, osoba polako počinje ponovo da se ponaša više poput sebe.
- Šta uzrokuje depresiju? Kako započinje?
Depresija je poremećaj, slično dijabetesu ili visokom krvnom pritisku (hipertenzija).
Mnogo je mogućih uzroka depresije. Često su uzroci nepoznati i tek kada se prepoznaju simptomi počne sa terapijom možemo znati šta je uzrokovalo depresiju. Uzroci ponekad nisu poznati. Ono što kod jedne osobe uzrokuje depresiju može se razlikovati od onoga što je uzrokuje kod druge. U nekim slučajevima simptomi se mogu pojaviti iznenada bez poznatog razloga. U nekim slučajevima čini se da simptomi dolaze nakon životne krize, stresa ili druge bolesti.
Nejasno je zašto, ali neki ljudi postaju depresivniji lakše od drugih.
Dijete nije uzrok depresije roditelja.
- Hoće li se depresija ikada popraviti?
Dobra vijest je da se depresija liječi i može da se izliječi. Veliki broj odraslih osoba, njih 75-85% koji se liječe od depresije, bude bolje.
Ponekad se depresija vrati i može se ponovo liječiti.
- Kako mojoj mami ili tati može biti bolje?
Dostupno je mnogo različitih tretmana, uključujući lijekove i terapiju razgovorom.
Medicina pomaže da hemikalije, veze u mozgu rade bolje, a to može pomoći osobi koja je depresivna da razmišlja, osjeća i ponaša se na prihvatljiv način.
Terapija razgovorom pruža ljudima koji su depresivni da razgovaraju s terapeutom o onome što proživljavaju. Terapija im pomaže da nauče nove načine kako se nositi i pozitivnije razmišljati, osjećati i ponašati se.
- Mogu li ja nešto učiniti da pomognem mami ili tati?
Podrška porodice zaista je važna osobama s depresijom, ali podrška i pomoć odraslih osoba (npr. doktora i terapeuta), je važna i oni su odgovorni za liječenje depresije, a ne djeca.
Iako ne možete popraviti depresiju, ponekad samo znanje kroz šta vaš roditelj prolazi i razumijevanje da on ili ona ima poremećaj i da će ozdraviti može pomoći vašem roditelju.
- Hoće li se to dogoditi meni? Hoću li i ja dobiti depresiju kao moja mama/tata?
Niko nikada sa sigurnošću ne može znati hoće li u nekom trenutku svog života dobiti depresiju.
Prirodno je brinuti se zbog ovoga. Baš kao i zbog drugih oboljenja (npr. artritis ili dijabetes), depresija u vašoj porodici može vas dovesti u povećani rizik, ali opet, možda i neće. Mi zapravo ne znamo.
Najvažnije je fokusirati se na ono što možete učiniti da biste sebi pomogli da se nosite sa stresom i vodite uravnotežen život.
- Mogu li nešto učiniti da ne dobijem depresiju?
Jedna od najvažnijih stvari koju djeca mogu učiniti kako bi se zaštitila od depresije je biti otvoren o tome kako se osjećate. Jako je dobro roditeljima ili drugim odraslim osobama u životu dati do znanja kroz šta prolaze.
Povjerenjem i razgovorom sa roditeljima i drugim odraslim osobama od povjerenja, djeca mogu dobiti pomoć koja im je potrebna da se osjećaju bolje i riješe probleme u svom životu.
Neka djeca koja imaju roditelja s depresijom ne govore uvijek o vremenima kada se osjećaju ljutito, tužno, uplašeno ili zbunjeno. Misle da možda njihovi roditelji ili druga odrasla osoba ne žele čuti za ta osjećanja. Ali to jednostavno nije istina!
Učestvovanje u sportu, hobijima i drugim aktivnostima sa odraslom djecom i djecom je važno jer pomaže u zabavi i osjećaju dobrog.
- Mogu li moji roditelji dati ili prenijeti depresiju drugim ljudima? Je li poput prehlade? Možete li uhvatiti depresiju?
Ne. Depresija nije poput prehlade. Nema klice. Nije zarazno. Ne postoji način da se to uhvati. Tako se možete družiti s nekim ko je depresivan, a da se nikada ne brinete hda će vam prenijeti depresiju.
Pitanja o samoozljeđivanju
Ova pitanja dotiču se glavnih pitanja koja zanimaju djecu. Međutim, djeca mogu postavljati mnogo različitih pitanja o porodičnim situacijama. Jednom kada razgovor započne, teško je znati tačno šta vas djeca mogu pitati. Većina roditelja može upravljati nekim pitanjima (npr. Zašto je mama u bolnici? Kada se tata vraća kući?).
Temu samoubistva je teže obraditi
Mnogi ljudi s depresijom nemaju misli o samoubistvu. Ako se pojave pitanja oko samoubojstva ili samoozljeđivanja roditelja, evo nekih ideja o tome kako podijeliti informacije s djecom.
Kada djeca čuju da je neko bolestan, prirodno se pitaju može li ta osoba umrijeti. Djeca ponekad pitaju može li depresija ubiti osobu. Iako je samoubojstvo rizik kod depresije, to je samo jedan od mnogih simptoma koje osoba može imati. Djeca bi trebala shvatiti da depresija ne dovodi do toga da tijelo prestaje raditi, poput srčanog udara – pa ne, ne ubija ljude. Ali postoje trenuci kada se osobe s depresijom mogu osjećati toliko loše da govore stvari poput “Želim umrijeti”. To dijete može čuti i može im zvučati zaista zastrašujuće. Zbog toga je bitno uvijek sa djetetom podijeliti tačne informacije i otvoreno razgovarati.
Leave a Reply