Prema Mary C. Lamia, doktorici nauka “Razočarenje je duboki način na koji se doživljava tuga…Čini se da ljudi čine sve što mogu da izbjegnu prepoznati da su razočarani, te će izokrenuti svoje razmišljanje na sve strane kako ne bi prepoznali pravo razočarenje.” I zaista češće izbjegavamo priznati svoje razočarenje jer ono dolazi s konačnošću. To nas tjera da priznamo da nismo dobili ono što smo željeli. Zapravo, lakše je okrenuti se ljutnji nego prihvatiti stvarnost onoga što razočarenje donosi.
Šta je razočarenje? Bilo da se radi o odbijanju na razgovoru za posao, padu na ispitu za koji smo učili cijelu noć ili o gubitku na bingu, razočarenje je neizbježan dio naših života. Ponosimo se što smo razumna, pametna stvorenja. Dakle, ponekad, kad doživimo razočarenje, kažemo sebi da nije tako loše ili da nas nije briga. Pa ipak, još uvijek osjećamo tu slamajuću ranjivost svaki put kad smo razočareni.
Ali zašto razočarenje toliko boli? I što je još važnije, kako preboljeti razočarenje?
Zašto osjećamo razočarenje?
Malo je toga što možemo učiniti da pobjegnemo od razočarenja. To je prava, sirova emocija koja jako boli, bez obzira koliko smo sebi govorili da je ishod očekivan. Ali koja je uopće ta emocija koju zovemo “razočarenje”?
Razočarenje je emocija za koju se smatra da stimuliše parasimpatički živčani sistem, tjelesni sistem odgovoran za odmor i probavni odgovor tijela. Kada se aktivira, rezultira melanholijom, inercijom i osjećajem beznađa. To također može uključivati osjećaj nemoći i želju da ne učinimo ništa (Zeelenberg i sur., 1998.).
Prema Mary C. Lamia, doktorici nauka “Razočarenje je duboki način na koji se doživljava tuga…Čini se da ljudi čine sve što mogu da izbjegnu prepoznati da su razočarani, te će izokrenuti svoje razmišljanje na sve strane kako ne bi prepoznali pravo razočarenje.” I zaista češće izbjegavamo priznati svoje razočarenje jer ono dolazi s konačnošću. To nas tjera da priznamo da nismo dobili ono što smo željeli. Zapravo, lakše je okrenuti se ljutnji nego prihvatiti stvarnost onoga što razočarenje donosi.
Psihološka postavka razočarenja je sljedeća:
- Nalazite se u neizvjesnoj situaciji u kojoj se nadate pozitivnom ishodu.
- Vjerujete da zaslužujete pozitivan ishod.
- Maštate o tome kakav bi bio vaš život uz taj ishod.
- Iznenađeni ste što niste dobili ishod kojem ste se nadali.
- Osjećate ljutnju i/ili ogorčenost što niste mogli kontrolisati ishod ličnim postupcima.
Često je razvoj razočarenja isti za sve nas. Nada je velika, to je divna stvar koja nas tjera da idemo dalje. Ali dolazi sa sličnom velikom lošom stranom: razočarenjem. Na primjer, što više vremena provodimo maštajući o tome kako bi bilo nevjerovatno dobiti na lutriji, veće je naše razočarenje kada izgubimo na istoj. Međutim, čak i ako su naše šanse za osvajanje binga 1 prema milion, ne možemo, a da ne osjetimo djelić nade kada kupimo bingo od dvije marke. Koncept “šta ako?” je zaista moćan, čak i ako znamo da će se brzo pretvoriti u razočarenje.
Zašto razočarenje toliko boli?
Razočarenje boli i fizički i psihički. Koliko god to doživljavali, čini se da bol ne boli ništa manje. Neki od nas osjećaju se umorno, teško i ukočeno, dok se drugi osjećaju kao da svijet oko njih ide prebrzo. Ali zašto se to događa? Zašto boli?
Kada smo u fizičkoj boli, naše tijelo oslobađa endorfine kako bi ublažili povrijeđenost koju osjećamo. Ova reakcija je gotovo trenutni odgovor na prisutnost tjelesne povrede. Ali, nažalost, kada su u pitanju psihičke rane, naš mozak reaguje drugačije. Slično depresiji, naš mozak obrađuje određene razočaravajuće događaje kao slučajeve koji potkopavaju našu dobrobit. Kao takva, bol se pojavljuje kada se neurotransmiteri mozga, tj. nivo serotonina i/ili dopamina, smanje.
Iako naš mozak tugu, depresiju i razočarenje tumači jednako bolnim kao i fizičke povrede, on se s njima nosi na potpuno drugačiji način. Ili, bolje rečeno, uopće se ne bavi time. I, zanimljivo, umjesto olakšanja za kojim žudimo u takvim prilikama, mnogi od nas završe sa “simptomima stresa” kao što su migrene, napetost mišića, pa čak i poremećaji kretanja.
Kako možemo pobijediti razočarenje?
Mnogi od nas se boje boli koju donosi razočarenje, toliko da mijenjamo svoje ponašanje samo da to ne bismo morali doživjeti. Po riječima Aleksandra Popea, “Blago onome ko ništa ne očekuje, jer nikada neće biti razočaran.” Kada nešto poremeti naše pozitivne osjećaje i očekivanja puna nade, gotovo je nemoguće ne osjećati se nesretno. Bez obzira na to, s vremenom i s vježbom, razočarenje neće biti tako nametljiv problem u vašem životu.
Dopustite sebi da se osjećate razočarano
Prije svega, prvo moramo priznati razočarenje s kojim smo se upravo suočili. Poricanje stvarnosti određene situacije ili odbijanje uopće razmišljati o njoj čini stvari puno gorim nego što bi trebale biti. Također, drže nas zaglavljenim na jednom mjestu, ne možete raditi na dobijanju rješenja navedenog problema. Kao i mnoge druge stvari, prvi korak za prevladavanje razočarenja je svijest. Da, pali ste na testu. Da, niste dobili na lutriji. Da, niste dobili unapređenje. Boli, i to je u redu. Dajte sebi vremena za žaljenje.
Pustite to izvan sebe
Prema istraživanju o popravljanju „slomljenih srca“, oni koji su zapisali svoje najdublje misli i osjećaje o svom iskustvu oporavili su se mnogo brže od onih koji to nisu učinili. Također, imali su bolje fizičko i mentalno zdravlje u sljedećim mjesecima. U drugom istraživanju, rukovodioci i inžinjeri koji su se namjerno suočili sa svojim osjećajima o nezaposlenosti imali su mnogo veću stopu ponovnog zapošljavanja u sljedećim mjesecima. Zapravo je skočio na 72% kada je pozvan na praćenje 4 mjeseca kasnije.
Poenta je sljedeća: ponekad je teret razočarenja prevelik za zadržavanje. Zato razgovor s nekim, ili čak zapisivanje na papir, smanjuje osjećaj boli i/ili beznađa nakon doživljenog razočarenja.
Ne razmišljajte o onome što je moglo biti
Vjerojatno ste zamišljali kako bi bilo sjajno da dobijete promaknuće, da se rangirate na vrhu svoje klase ili osvojite bingo. Dakle, kada stvari nisu išle kako ste ih zamislili, neizbježno je da se zapitate što bi moglo biti da su stvari bile malo drugačije. Šta da ste brže odgovorili, da ste malo više učili ili da ste imali malo više sreće. Ali istina je da što više razmišljate o svom razočarenju, to ga je teže otpustiti. Ne samo da će poremetiti vašu sposobnost fokusiranja, već će vas i spriječiti da krenete naprijed.
Budite dobri prema sebi
Većinu vremena, kada stvari krenu po zlu, niste vi krivi. Možda je firma koja vas je odbila zahtijevala nekoga s potpuno drugačijim skupom vještina. Možda je osoba u koju ste se zaljubili zaljubljena u nekog drugog. Ili možda, jednostavno nije suđeno.
Bez obzira na situaciju, važno je usvojiti suosjećajan stav prema sebi. Budite dobri prema sebi. Ne osuđujte sebe prestrogo jer niste savršeni. Nemojte se držati nemoguće visokih standarda. Najvažnije je da se ne poredite s drugima. To će samo naštetiti vašem samopouzdanju. Vaš put je vaš, a njihov je njihov.
Uvijek gledajte naprijed
jepota života je u tome što uvijek postoji sutra kojem se veselimo. Ako vam neki događaj donese razočarenje, to ne znači da biste ga se zauvijek trebate sramiti. Ako možete, pokušajte ponovno. Identifikujte svoju sljedeću priliku i radite na svom putu da je ostvarite.rema riječima bivšeg profesionalnog nogometaša Jamieja Redknappa, “Nema smisla gledati unazad i reći nisam imao/la sreće.” Zaista, jedan od najboljih načina da prebolite razočarenje je uvijek gledati naprijed.
Isprobajte drugačiji pristup
“Kada se osjećamo da stojimo na jednom mjestu i nesigurni smo, puno je lakše vidjeti loše dijelove života.” napisala je poduzetnica Melyssa Griffin. “Počnite s malim. Podsjetite se na sve velike stvari koje možete postići.” Drugim riječima, ako ono što radite ne funkcioniše i čini se da je neuspjeh konstanta u vašem životu, možda je vrijeme da napravite drugačiji plan igre. Iskoristite to kao priliku da vratite kontrolu i pozitivnost u svoj život.
Ako vaše kvalifikacije ne zadovoljavaju većinu firmi u koje ste se pokušali prijaviti, možda ćete se morati ponovno „osmisliti“. Ponekad je za postizanje onoga što želite potrebno iskočiti iz zone udobnosti. Da, to može biti zastrašujuća perspektiva, ali preuzimanje rizika znači tolerisanje gubitka, neizvjesnosti i još više razočaranja. Ovako se mijenjamo.
Koristite humor kao mehanizam suočavanja
Pronalaženje humora u situaciji omogućuje vam da se odmaknete i jasnije vidite stvari. Smijati se je slično tome da duboko udahnete i sve vratite na zemlju. Ovo ne znači da biste se trebali smijati sebi s prezirom i žestokom ljutnjom, jer to može biti emocionalno samopovrjeđivanje.
Umjesto toga, okružite se ljudima koji vas nasmijavaju. Gledajte smiješne emisije i filmove, čitajte smiješne knjige i učestvujte u veselim aktivnostima. Na taj ćete način odvratiti misli od razočarenja koje osjećate i lakše ćete se nositi s njim.
Razočarenje dolazi sa složenim emocijama. To može biti tuga, žaljenje, malodušnost i, češće, ljutnja. Naučiti kako prevladati razočarenje ključna je vještina u životu i učinit će stvari mnogo lakšim za prihvatanje i nastavak. Ali zapamtite, razočarenje i nije tako loše. Zapravo, pruža informacije o načinu na koji gledate na sebe, svijet i ljude oko sebe. Također, pomaže vam da bolje razumijete što vam je važno. Zaista, kada se suočimo s neuspjesima i razočarenjem, ne smijemo zauvijek sjesti i očajavati. Umjesto toga, moramo pronaći razlog za svoje razočarenje te učiti i rasti iz njega.
Sir Boyle Roche, “Razočarenje je njegovateljica mudrosti.”
Leave a Reply