“Podrška mentalnom zdravlju za mlade – posebno u školama, univerzitetima i na radnim mjestima – teško je poremećena. Mladi se za podršku obraćaju “stručnjacimna” na online platformama, koriste telefonske linije za podršku mentalnom zdravlju, resursima omladinskih centara, podršku traže i u korištenju online alatima, dok službe za mentalno zdravlje nude telekonsultacije i oblike njege na daljinu kako bi održale kontinuitet usluga“
Na mentalno zdravlje mladih znatno je uticala kriza COVID-19. Rasprostranjenost simptoma anksioznosti i depresije dramatično je porasla među mladima i ostaje viša od nivoa prije krize, čak i uz djelomično ponovno otvaranje ekonomije, i u poređenju s drugim dobnim skupinama, čak i kad se ekonomije djelomično ponovo otvaraju. Pogoršanje mentalnog zdravlja može se pripisati prekidima pristupa uslugama mentalnog zdravlja, širokim uticajima zatvaranja škola i krizi na tržištu rada koja nesrazmjerno pogađa mlade ljude. Uz adekvatnu podršku i pravovremenu intervenciju, mladi ljudi koji pate od ovih mentalnih poteškoća možda će se moći oporaviti dok se oporavljamo od krize COVID-19. To će zahtijevati proširenje postojeće podrške mentalnom zdravlju u obrazovnim sistemima, radnim mjestima i zdravstvenim sistemima, te sveobuhvatne politike za podršku mladima da ostanu u obrazovanju ili da pronađu i zadrže posao.
Ključni rezultati
Kriza COVID-19 pretvorila se u krizu mentalnog zdravlja za mlade:
- Mentalno zdravlje mladih (15-24 godine) se značajno pogoršalo u 2020‑21. U većini zemalja su se mentalna pitanja ove starosne grupe udvostručila ili višeod toga. Uz adekvatnu podršku i pravovremenu intervenciju, mladi će se ljudi moći oporaviti dok se oporavljamo od krize COVID-19, ali postoji rizik da posljedice krize COVID-19 nastave bacati sjenu na živote mladih i njihovo mentalno zdravlje;
- Neizvjesnosti i široki uticaji COVID-19 nisu pogodili sve ljude u jednakoj mjeri: mladi su imali 30% do 80% veću vjerovatnoću da prijave simptome depresije ili anksioznosti nego odrasli u Belgiji, Francuskoj i Sjedinjenim Državama u martu 2021. godine. Mladi prijavljuju i viši nivo usamljenosti;
- Podrška mentalnom zdravlju za mlade – posebno u školama, univerzitetima i na radnim mjestima – teško je poremećena. Mladi se za podršku obraćaju “stručnjacimna” na online platformama, koriste telefonske linije za podršku mentalnom zdravlju, resursima omladinskih centara, podršku traže i u korištenju online alatima, dok službe za mentalno zdravlje nude telekonsultacije i oblike njege na daljinu kako bi održale kontinuitet usluga;
- Zatvaranja obrazovnih institucija na svim nivoima doprinijeli su slabljenju zaštitnih faktora, uključujući svakodnevnu rutinu i socijalne interakcije koje pomažu u održavanju dobrog mentalnog zdravlja. Zatvaranjem škola posebno su pogođeni mladi iz nepovoljnih sredina;
Utjecaj COVID-19 na tržišta rada nesrazmjerno utiče na mlade ljude, smanjujući mogućnosti za rad sa skraćenim radnim vremenom i učenjem temeljenim na radu, a uskoro diplomirane i nedavno završene studente ostavlja pred teškim zadatkom da pronađu i zadrže posao, izlažući ih povećanom riziku da će imati problema s mentalnim zdravljem tokom života.
Potreban je integrisani odgovor politike, kako se zahtijeva od OECD-ove Preporuke o integriranom mentalnom zdravlju, vještinama i radnoj politici, kako bi se zaštitilo mentalno zdravlje mladih i sada i na dugoročnoj osnovi:
- Dodatna podrška mentalnom zdravlju – širenjem informacija, telefonskim ili online uslugama i lakšim pristupom ličnim uslugama – trebala bi biti prioritet za mlade, a tamo gdje se službe za podršku mentalnom zdravlju u školama i na univerzitetima ne mogu nastaviti, moraju se naći alternative sa hitnim djelovanjem;
- Podrška mladim ljudima kojima prijeti rano napuštanje škole, uključujući mlade sa iskustvom u mentalnom zdravlju, treba dati prioritet kako bi se izbjegli poremećaji u učenju imaju dugoročni uticaj na ishode na tržištu rada mladih i ukupnu dobrobit;
- Nezaposlenost je glavni faktor rizika za loše mentalno zdravlje: podrška mladima u pronalaženju, zadržavanju i ostanku na poslu mora biti prioritet ekonomske, socijalne i javne zdravstvene politike. Obuka rukovodilaca na radnom mjestu za mentalno zdravlje također može promovisati bolje mentalno zdravlje među mladima koji već rade.
Ovaj sažetak prvenstveno koristi simptome rasprostranjenosti anksioznosti i depresije – dva najčešća oblika mentalnog zdravlja – koja se anketama procjenjuju kao barometar mentalnog zdravlja. Tamo gdje je moguće, koriste se ankete koje koriste validirane instrumente – poput opšteg anksioznog poremećaja (GAD ‑ 7) za anksioznost i upitnika o zdravlju pacijenta ‑ 9 (PHQ ‑ 9) za depresiju. Instrumenti koji se koriste za procjenu mentalnog zdravlja stanovništva, uključujući dobne skupine, razlikuju se u anketama, a uzorci nisu nužno reprezentativni, što ograničava mogućnost usporedbe među zemljama. Kako se simptomi sami prijavljuju, porast prevalencije može djelomično odražavati promjene u svijesti ili nivoe (samo) stigme u vezi s problemima mentalnog zdravlja.

Više o ovom istraživanju možete pronaći na Podržavanje mentalnog zdravlja mladih kroz krizu COVID-19 (oecd.org)
Autor: OECD
Leave a Reply