Socijalna nejednakost odnosi se na relacijske procese u društvu koji imaju za posljedicu ograničavanje ili oštećenje društvenog statusa grupe, društvene klase i društvenog kruga.
Područja društvene nejednakosti uključuju pristup biračkim pravima, slobodu govora i okupljanja, obim imovinskih prava i pristup obrazovanju, zdravstvenoj zaštiti, kvalitetnom stanovanju, putovanju, prevozu, odmoru i drugim društvenim dobrima i uslugama.
Osim toga, to se može vidjeti i po kvaliteti porodičnog i komšijskog života, zanimanju, zadovoljstvu poslom i pristupu kreditima.
Ako se ove ekonomske podjele učvrste, mogu dovesti do društvene nejednakosti. Razlozi za društvenu nejednakost mogu biti različiti, ali su često široki i dalekosežni.
Društvena nejednakost može nastati razumijevanjem društva o odgovarajućim rodnim ulogama ili prevladavanjem društvenih stereotipa.
Društvena nejednakost može se uspostaviti i kroz diskriminatorno zakonodavstvo.
Društvene nejednakosti postoje između etničkih ili vjerskih grupa, klasa i zemalja što koncept društvene nejednakosti čini globalnim fenomenom.
Društvena nejednakost razlikuje se od ekonomske nejednakosti, iako su te dvije stvari povezane.
Društvena nejednakost odnosi se na razlike u raspodjeli ekonomske imovine i prihoda, kao i između ukupnog kvaliteta i luksuza postojanja svake osobe u društvu, dok je ekonomska nejednakost uzrokovana nejednakom akumulacijom bogatstva; društvena nejednakost postoji zbog nedostatka bogatstva u određenim područjima zabranjuje tim ljudima da dobiju isti smještaj, zdravstvenu zaštitu itd. kao i bogati, u društvima u kojima pristup tim društvenim dobrima ovisi o bogatstvu.
Društvena nejednakost povezana je s rasnom i rodnom neravnopravnošću i bogatstvom.
Način na koji se ljudi ponašaju u društvu, putem rasističkih ili seksističkih praksi i drugih oblika diskriminacije, teži smanjenju i utiče na mogućnosti i bogatstvo koje pojedinci mogu sami sebi stvoriti.
Glavni primjeri društvene nejednakosti uključuju jaz u prihodima, rodnu neravnopravnost, zdravstvenu zaštitu i društvenu klasu. U zdravstvenoj zaštiti neki pojedinci dobijaju bolju i profesionalniju njegu u odnosu na druge. Od njih se također očekuje da plate više za ove usluge.
Ekstremna nejednakost je van kontrole. Stotine miliona ljudi živi u krajnjem siromaštvu, dok ogromne nagrade idu onima na samom vrhu. Ima više milijardera nego ikad prije, a njihovo bogatstvo je naraslo do rekordnih nivoa. U međuvremenu, najsiromašniji na svijetu postali su još siromašniji. Mnoge vlade podstiču ovu krizu nejednakosti. To su ogromne korporacije koje oporezuju poreze i bogate pojedinci, ali nedovoljno finansiraju vitalne javne usluge poput zdravstva i obrazovanja. Ova politika je najteže pogađa siromašne. Ljudski troškovi su poražavajući, a žene i djevojke najviše pate. Uprkos ogromnom doprinosu našim društvima neplaćenim radom na brizi, oni su među onima koji imaju najmanje koristi od današnjeg ekonomskog sistema.
Ovo se mora promijeniti – i promjena je moguća.
1. Pokazivanje džepova svjetskih milijardera. Na samom vrhu ekonomske piramide vidi se milijarde dolara bogatstva u rukama vrlo male grupe ljudi, uglavnom muškaraca, čije bogatstvo i moć rastu eksponencijalno. Milijarderi sada imaju više bogatstva od 4,6 milijardi ljudi koji čine 60 posto stanovništva planete. U međuvremenu, oko 735 miliona ljudi još uvijek živi u krajnjem siromaštvu. Mnogi drugi su samo jedan bolnički račun ili neuspješna žetva.
2. Bogatstvo je oslabljeno. Iako najbogatiji i dalje uživaju u ogromnom bogatstvu, oni uživaju i u nekim od najnižih nivoa poreza u posljednjih nekoliko decenija – kao i njihove korporacije koje posjeduju. Umjesto toga, porezi nesrazmjerno padaju na zaposlene. Kada su vlade nadmašile bogate, ima manje novca za vitalne usluge poput zdravstvene zaštite i obrazovanja, povećavajući količinu brige koja pada na pleća žena i djevojčica.
3. Nedovoljno finansirane javne usluge. U isto vrijeme, javne službe pate od hroničnog nedovoljnog finansiranja ili se povjeravaju vanjskim privatnim kompanijama koje isključuju najsiromašnije ljude. U mnogim zemljama pristojno obrazovanje ili kvalitetna zdravstvena zaštita postali su luksuz koji sebi mogu priuštiti samo bogati. To ima duboke implikacije na budućnost naše djece i mogućnosti koje će imati za bolji i duži život.
4. Uskraćen duži život. U većini zemalja imati novac je putovnica za bolje zdravlje i duži život, dok siromaštvo prečesto znači više bolesti i ranije umiranje. Ljudi iz siromašnih zajednica mogu očekivati da će umrijeti deset ili dvadeset godina ranije od ljudi u bogatim područjima. U zemljama u razvoju vjerovatno je da će dijete iz siromašne porodice umrijeti prije pete godine života nego dijete iz bogate porodice.
5. Nejednakost je seksistička. Sa manje prihoda i manje imovine od muškaraca, žene čine najveći dio najsiromašnijih domaćinstava u svijetu, a taj udio raste. Vjerojatnije je da će se oni naći u slabo plaćenom i nesigurnom zaposlenju, podržavajući tržišnu ekonomiju jeftinom ili besplatnom radnom snagom. One također, podržavaju državu kroz milijarde sati neplaćenog ili potplaćenog rada na njezi, ogroman, ali nepriznat doprinos našem društvu i ekonomskom prosperitetu.
Moguć je pošteniji svijet
Rastući jaz između bogatih i siromašnih podriva borbu protiv siromaštva, nanosi štetu našoj ekonomiji i cijepa naša društva. Ipak, nejednakost nije neizbježna – to je politički izbor.
Vlade širom svijeta moraju djelovati sada kako bi izgradile novu, ljudsku ekonomiju koja cijeni ono što je zaista važno za društvo, umjesto da potiče beskrajnu potragu za profitom. Ekonomija koja cijeni brigu o ženama i djevojkama umjesto bogatstva milijardera. Ekonomija koja funkcioniše za sve, a ne samo za nekoliko sretnika.
Preuzeto sa oxfam.
Leave a Reply