Narcisoidne osobe se možda najbolje opisuju kao grandiozne. One su pretjerano ponosne, ovlaštene, eksploatatorske, zavidne i ljubomorne. Narcisi se obično ponašaju na samopojačavajući i samopromotivni način (npr. pokazujući svoje bogatstvo ili dostignuća), ali i agresivno prema rivalima.
Narcisoidni poremećaj ličnosti nazvan je po Narcisu, iz grčke mitologije, koji se zaljubio u vlastiti odraz. Freud je izraz koristio za opisivanje osoba koje su bile samozatajne, a psihoanalitičari su se fokusirali na potrebu narcisa da ojača svoje samopoštovanje grandioznom fantazijom, pretjeranom ambicijom, egzibicionizmom i osjećajem prava. –
Istraživanja pokazuju da se narcizam sastoji od grandioznog i ranjivog narcizma ili alternativno, antagonizma, ekstraverzije i neuroticizma.
Neke narcisoidne osobe (tj. grandiozni narcisi) imaju veću vjerovatnoću da imaju visoko samopoštovanje. Međutim, narcizam nije isto što i samopoštovanje.
Narcistične osobe pokazuju veliku pažnju na znakove koji se odnose na status i položaj, neprestano tražeći situacije koje bi im mogle priuštiti viši status.
Rad Josh Millera objavljenom u decembarskom izdanju Current Directions in Psychological Science, raspravlja o najnovijim istraživanjima o narcizmu, kao što su faktori koji motivišu narcisoidno ponašanje i odnos između narcizma i samopoštovanja. U nastavku možete pročitati sažetak rada.
Prvo, šta podrazumijevamo pod narcizmom?
Narcisoidne osobe se možda najbolje opisuju kao grandiozne. One su pretjerano ponosne, ovlaštene, eksploatatorske, zavidne i ljubomorne. Narcisi se obično ponašaju na samopojačavajući i samopromotivni način (npr. pokazujući svoje bogatstvo ili dostignuća), ali i agresivno prema rivalima.
Mnogi narcisi imaju tačno razumijevanje o tome kako se na njih gleda negativno, ali ih ili nije briga ili misle da su ti pogledi pogrešni.
Struktura narcizma
Jedna linija istraživanja sugeriše da se narcizam sastoji od dvije dimenzije.
Grandiozni narcizam: povezan sa „arogancijom, pravom, višim samopoštovanjem, društvenošću, agresijom, percipiranom dopadljivošću, preuzimanjem rizika i međuljudskim pristupom sa nultom sumom“.
Ranjivi narcizam: povezan sa “egocentrizmom, niskim i promjenjivim/kontingentnim samopoštovanjem, nepovjerenjem u druge, širokom i trajnom negativnom afektivnošću i društvenom izolacijom”.
Druga linija istraživanja podržava trofaktorski model narcizma.
Antagonizam (tzv. biti u pravu ili rivalstvo): Visok antagonizam povezan je sa karakteristikama kao što su osjećaj za pravo, arogancija, bešćutnost, nepovjerljivost (npr. gledanje na ljude kao na zlo) i iskorištavanje drugih. Antagonizam je komponenta i ranjivog narcizma i grandioznog narcizma.
Agentska ekstraverzija (tzv. grandioznost ili divljenje): Narcisi sa višom agenturnom ekstraverzijom su asertivni, proaktivni (ne reaktivni), traže nagradu (izbjegavaju kaznu) i skloni su višem samopoštovanju. Agentska ekstraverzija je jače povezana s grandioznim narcizmom nego s ranjivim narcizmom.
Neuroticizam (ranjivost): Viši nivoi neuroticizma koreliraju s nestabilnim ili niskim samopoštovanjem, samosvjesnim emocijama (npr. stid), poteškoćama u regulaciji nečijih emocija i problemima u vezi. Neuroticizam je više povezan sa ranjivim narcizmom nego sa grandioznim narcizmom.
Različite karakteristike povezane sa tri gore navedena faktora (plus ranjivi narcizam i grandiozni narcizam) nalaze se u kriterijumima za narcistički poremećaj ličnosti (NPD), kao što je opisano u Dijagnostičkom i statističkom priručniku za mentalne poremećaje (DSM-5).
Narcizam i samopoštovanje
Dok su neke komponente narcizma, poput agentske ekstraverzije, povezane s visokim samopoštovanjem, druge komponente (antagonizam i posebno neuroticizam) su povezane s niskim samopoštovanjem.
U dvofaktorskom modelu narcizma, grandiozni narcizam, a ne ranjivi narcizam, teži da korelira s visokim samopoštovanjem. To nije iznenađujuće, budući da je grandiozni narcizam povezan s ekstroverznošću, asertivnošću i orijentacijom na pristup.
Narcis često vjeruje da se drugi ljudi pretvaraju, koristeći emocionalne prikaze kako bi postigli cilj. Uvjeren je da su njihovi tobožnji osjećaji utemeljeni u skrivenim, neemocionalnim motivima. Suočen s istinskim osjećajima drugih ljudi, narcis postaje sumnjičav i posramljen. Osjeća se primoranim izbjegavati situacije preplavljene emocijama, ili još gore, doživljava navale gotovo nekontrolirane agresije u prisutnosti izraženih osjećaja. Podsjećaju ga kako je nesavršen i kako je loše opremljen. –
Međutim, čak je i odnos između grandioznog narcizma i visokog samopoštovanja složen. Na primjer, samopoštovanje nije povezano ili čak negativno povezano s određenim aspektima grandioznog narcizma, poput hladnoće prema drugima, manipulativnosti ili agresivnih tendencija ili sklonosti traženju pažnje. Zaista, na višim nivoima, grandiozni narcizam je manje povezan sa samopoštovanjem.
Ukratko, narcizam i samopoštovanje se razlikuju na značajne načine.
Šta motiviše ili uzrokuje narcisoidno ponašanje?
Narcisi se često ponašaju na neprijatan način. Na primjer, igraju igre, lažu, svađaju se, ne poštuju ili krše lične granice i stvaraju haos.
Narcisi se, također, ponašaju na zbunjujuće ili na kontradiktorne načine. Na primjer, s jedne strane, narcis može projektovati osjećaj superiornosti i samodovoljnosti, te više puta gledati s visine i ignorisati, odbacivati ili psihički zlostavljati druge (čak i prijatelje i porodicu). S druge strane, narcis se može ponašati na način koji ukazuje na snažnu potrebu za pažnjom i poštovanjem tih istih maltretiranih pojedinaca.
A šta je zapravo narcizam?
Dakle, kako da objasnimo narcisoidno ponašanje?
Neke kliničke teorije (npr. modeli psihodinamičke maske narcizma) sugerišu da vanjska grandioznost i superiornost narcisa maskiraju unutrašnji osjećaj krhkosti, nesigurnosti i sumnje u sebe.
Istraživačka podrška za model maske, međutim, ograničena je. Na primjer, iako su neurotične i antagonističke komponente narcizma povezane s nižim samopoštovanjem, to nije tako za agentske komponente narcizma. Ni istraživanja ne podržavaju gledište da više eksplicitno samopoštovanje koegzistira s nižim nesvjesnim ili implicitnim samopoštovanjem.
Novije teorije narcizma (npr. modeli narcizma za traženjem statusa) sugerišu da želja za društvenim statusom motiviše narcisoidno ponašanje, posebno u grandioznom narcizmu.
Zaista, narcisi pokazuju veliku pažnju na znakove koji se odnose na status i položaj, neprestano tražeći situacije koje bi im mogle priuštiti viši status. U takvim situacijama narcisi se vješto bave samopromocijom i samopoboljšanjem. Ali ako su ova ponašanja neuspješna (ili je vjerovatno da će biti neuspješna), oni se upuštaju u derogaciju i obezvređivanje konkurencije. Ukratko, narcisi koriste različite tehnike kako bi povećali svoj status i/ili smanjili status drugih.
Kako otkloniti narcisoidni negativizam u vezama
Hoće li se narcisi uvući ljudima pod kožu zavisi dijelom o društvenom kontekstu. Društveni kontekst mogao bi potaknuti izražavanje i prihvatljivost određenih narcističkih ponašanja. Ilustracije radi, narcis koji drži govor na skupu ili poslovnom sastanku može reći grandiozne stvari koje ne bi bile prihvatljive da razgovara s ljudima na zabavi.
Općenito, kada prvi put sretnemo narciste, svjesniji smo agensističkih aspekata narcizma (npr. narcis koji djeluje kao samouvjeren i asertivan). Samo u intimnijim interakcijama (prijateljstva, romantične veze) narcisoidne antagonističke tendencije (npr. tuča, maltretiranje, nasilno ponašanje) postaju izražene.
Neodgovorena pitanja o narcizmu
Potrebno je više istraživanja da bi se bolje razumjeli biološki uzroci narcizma (npr. genetika), razvoj narcizma (npr. precijenjenost roditelja nasuprot zanemarivanja), srž narcizma (npr. antagonizam naspram agentske ekstraverzije nasuprot stida), odnos između zajedničkog narcizma i agentičkog narcizma, te da li se narcisoidi mogu promijeniti.
Leave a Reply