Jedan od 100 smrtnih slučajeva u svijetu posljedica je suicida. Svaki suicid je poražavajući i ima dubok uticaj na bliske osobe. Međutim, podizanjem svijesti, smanjenjem stigme oko suicidai poticanjem dobro informisanih akcija, možemo smanjiti slučajeve suicida u cijelom svijetu. Svjetski dan prevencije samoubistava prilika je za podizanje svijesti o suicidu i promovisanje akcije provjerenim sredstvima koja će smanjiti broj suicida i pokušaja suicida na globalnom nivou.
Svjetski dan prevencije suicida (WSPD) obilježava se svake godine 10. septembra radi stvaranja svijesti o načinima na koje se suicid može spriječiti. Najbolji način da se spriječi suicid je prepoznati znakove upozorenja i znati odgovoriti na takvu krizu. IASP (Međunarodna asocijacije za prevenciju suicida) svake godine organizuje stotine događaja ili programa u više od 60 zemalja kako bi obilježili ovaj dan. Cilj je osvijetliti pitanja u nadi da će doći do ljudi koji se bore sa problemima koji mogu dovesti do suicida, prije nego što bude prekasno. Pandemija koja je u toku, učinila je mnoge ljude tjeskobnijima, depresivnima i podložnima poduzimanju takvih ekstremnih koraka iz nekoliko razloga, poput gubitka posla, gubitka bliske osobe zbog koronavirusa, nedostatka društvenih okupljanja itd.
‘Stvaranje nade kroz akciju’ podsjetnik je da postoji alternativa suicidu i ima za cilj pobuditi povjerenje i svjetlo u svima nama; da naši postupci, bez obzira koliko veliki ili mali, mogu pružiti nadu onima koji se bore. Sprječavanje suicida često je moguće i vi ste ključni igrač u njegovoj prevenciji. Kroz aktivnosti možete nekome napraviti razliku u njegovim najmračnijim trenucima – kao član društva, kao dijete, kao roditelj, kao prijatelj, kao kolega ili kao komšija. Svi možemo odigrati ulogu u pružanju podrške onima koji doživljavaju suicidalnu krizu ili onima koji su ožalošćeni suicidom. Suicidalne misli su složene. Faktori i uzroci koji dovode do suicida složeni su i mnogi. Nijedan pristup ne funkcioniše za sve jednako. Ono što znamo je da postoje određeni faktori i životni događaji koji mogu nekoga učiniti ranjivijim na suicid, a stanja mentalnog zdravlja, poput anksioznosti i depresije, također mogu doprinijeti tome. Ljudi koji su suicidalnni mogu se osjećati zarobljeni ili kao teret svojim prijateljima, porodici i onima oko sebe, pa se stoga osjećaju kao da su sami i nemaju drugih mogućnosti.
Pandemija COVID-19 doprinijela je povećanom osjećaju izolacije i ranjivosti. Stvarajući nadu kroz djelovanje, možemo signalizirati ljudima koji imaju suicidalne misli da ima nade i da nam je stalo i želimo ih podržati.Dajući nadu i pokazujući da vam je stalo možete pomoći nekome. Svi mi možemo igrati ulogu, bez obzira koliko mala bila. Možda nikada nećemo znati šta to radimo što čini razliku. Svi možemo doći i pitati nekoga. Ne morate im govoriti šta da rade ili imati rješenja, ali jednostavno stvaranje vremena i prostora da saslušate nekoga o svojim iskustvima u nevolji ili suicidalnim mislima može biti od pomoći. Mali razgovor može spasiti živote i stvoriti osjećaj povezanosti i nade u nekome tko se možda bori u sebi.
Stigma je glavna prepreka u traženju pomoći. Promjenom naracije o suicidu kroz promovisanje nade može se stvoriti suosjećajnije društvo u kojem će se oni kojima je to potrebno osjećati ugodnije u traženju pomoći. Svi možemo učiniti nešto kako bismo živjeli u svijetu u kojem je suicid prepoznat i svi možemo učiniti nešto kako bismo to spriječili.
Uvidi i priče ljudi sa doživljenim pokušajem suicida ili imaju nekoga bliskoh ko je izvršio suicid mogu biti izuzetno moćni u pomaganju drugima da bolje razumiju ovaj čin i ohrabriti ljude da podrže nekoga, a i da pojedinci sami potraže pomoć. Zaista je važno da osoba koja priča svoju priču zna kako to učiniti na način koji je siguran za njih i za one koji čuju njihovu priču. Lične priče o pojedinačnim iskustvima značajnog emocionalnog stresa, suicidalne misli ili pokušaji, te njihova iskustva oporavka mogu ulijevati nadu u druge da i oni mogu proći kroz razdoblje nevolje ili krize, a njihovi uvidi mogu pomoći drugima da shvate šta znači osjećaj suicida i kako mogu podržati druge. Pojedinci koji razmjenjuju iskustva ožalošćenih suicidom i način na koji su živjeli svoju „novu normalnost“, mogu pomoći drugima koji su doživjeli suicidalni gubitak da shvate devastaciju ove pojave i da vjeruju da će moći preživjeti ovakav gubitak.Poticanjem razumijevanja, dosezanjem i razmjenom iskustava možemo i trebamo ljudima dati samopouzdanje za poduzimanje radnji. Za sprječavanje suicida potrebno je da postanemo svjetionik onima koji boluju.
Svjetski dan prevencije suicida prvi je put 10. septembra 2003. godine obilježen kao inicijativa Međunarodne asocijacije za prevenciju suicida (IASP) udružene sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom (WHO) kako bi se odabrao dan posvećen vrlo važnoj poruci: suicidi se mogu spriječiti. Prva godina dana bila je uspješna, pa se 2004. godine WHO formalno složila da ponovo bude supokrovitelj događaja, što ga čini godišnjim priznatim danom.
Problemi s tjelesnim, a posebno mentalnim zdravljem, poput depresije, među najčešćim su na dugom popisu složenih i međusobno povezanih faktora, u rasponu od financijskih problema do iskustva zlostavljanja, agresije, iskorištavanja, koji mogu pridonijeti osjećaju boli i beznađa, koji su uvijek u pozadini suicida. Obično i zloupotreba supstanci i alkohola igraju važnu ulogu. Strategije prevencije suicida općenito naglašavaju svijest javnosti o društvenoj stigmi i suicidalnom ponašanju.
Ti možeš biti svjetlo.
Leave a Reply