Koliko su nam važni drugi ljudi u životu? Trebamo li imati prijatelje? Čovjek je društveno biće, to je naučno dokazano i potrebne su mu druge osobe za preživljavanje. Svaka osoba na ovom svijetu treba nekoga sa kim će provesti vrijeme, podijeliti svoje brige, tajne, probeme, životna pitanja, dileme. Ali treba nam neko sa kim ćemo se i nasmijati, dobro se provesti i biti pravi prijatelj.
Zašto je teško steći prijatelje, one prave, posebno nakon što završimo školu, fakultet, ostvarimo karijeru. Kako se tokom školovanja nedvojbeno nalazimo u velikom krugu ljudi uvijek se nađe neko sa kim možemo provoditi vrijeme. Tako je i sa drugim društvenim okupljanjima. Imati društveni život znači imati mogućnost sticati nove prijatelje.
Kako je danas vrijeme ubrzanog načina života, neophodnost za poslovnim angažmanom je sve veća kako bismo mogli ostvariti životne potrebe, vremena za druženje je sve manje ili nam se čini. Ljudi postaju sve usamljeniji, u svom životnom ciklusu i sve manje vremena planiraju za društveni život. Ta usamljenost ljude čini više osjetljivim i više primjećuju ekstroverte koji na sve načine pokazuju kako se dobro provode sa svojim prijateljima. Ovdje se zapravo radi o jednoj vrsti mentalne iluzije. Što smo usamljeniji primjećujemo da su drugi ljudi društveni, bolje se provode, ljepše im je u životu. To zapravo i nije tako. Površnost u prijateljstvima nikad nije bila veća. Da ne kažemo da su prijateljstva iz interesa sve brojnija. Svako želi imati prijatelja i zbog toga imamo sve češće pojavu pokazivanja prijateljstava na prenaglašen način. Uvijek treba imati na umu da izgled može varati.
Ne smijemo dopustiti da nas razočarenje koje smo doživjeli ranije obeshrabri u traženju prijatelja. To je pogrešno posmatranje stvari. Razočarenje koje smo doživjeli u prijateljskom odnosu sa nekom osobom treba da nam bude lekcija na način da u drugim interakcijama sa ljudima možemo prepoznati znakove koji mogu dovesti do razočarenja. Loše iskustvo u prijateljstvu ne smije da bude prepreka za uživanje u životu.
Često se ljudi razočaraju kada pokušaju steći prave prijatelje. Izlaze, druže se, upoznaju nove ljude ali nikako da nađu osobu koja može da im bude bliska. To ne treba biti obeshrabrujuće. Ljudi nisu roboti. Možda su i vaše društvene vještine malo „zahrđale“, potrebno je da prođe malo vremena kako bi opet ušli u rutinu druženja. U svakom slučaju treba ustrajati, otvoriti se prema mogućnostima i različitostima.
Kako svaki čovjek ima potrebu da bude prihvaćen od drugih onaj faktor šta ukoliko im se ne sviđam je često jako izražen. Sve ono o čemu razmišljate u tim trenutcima u smislu ne sviđam im se, u čemu je moj problem i sl. Je puko nagađanje. Uostalo, nije bitno ako odmah ne uspjete sklopiti prijateljstvo, normalno je d anam ne mogu svi biti prijatelji.
Ako smo dugo vremena bili usamljeni jako je teško razbit tu naviku i ponovo biti u potpunosti društveno aktivan. Stvari se moraju odvijati korak po korak. Nije lako savladati sve prepreke, razmišljanja, odmah se otvoriti drugima. Isto tako kako vi razmišljate, razmislite da tako možda misli i suprotna strana. Niste usamljeni u problemu nedostatka prijatelja i to je zaista činjenica.
U vrijeme društvenih medija/mreža online prijateljstva nas zasipaju sa svih strana. Treba biti oprezan i znati razliku između virtuelnog i prijateljstva u realnom svijetu. Nije čak pitanje ni nijanski već zaista astronomskih razika. Skrivanjem iza ekrana ne pokazujemo nikakve izraze emocija, sve se može prikriti i veoma je rizično apsolutno povjerovati.
Ostaje činjenica, ljudi su nam potrebni, druženja nam pune baterije a prijatelji ispunjavaju srećom. Ukoliko nismo sretnici koji su stekli prave prijatelje tokom svog života, one prave, nikad nije kasno samo trebamo biti otvoreni za saradnju, iskrenost, možda i poneko razočarenje. Ne trebamo se obeshrabriti već ustrajati i otvoriti se svijetu. U svijetu za svakog ima po nešto.
Leave a Reply