Stručnjaci iz Johns Hopkins centra za zdravlje adolescenata, odgovorili su na nekoliko pitanja o izazovima sa kojima se suočavaju adolescenti tokom pandemije koronavirusa.
Čini se da su djeca i adolescenti manje izloženi riziku od ozbiljnih simptoma COVID-19, ali je pandemija značajno poremetila njihov život na druge načine. Socijalno distanciranje i prekidanje tipičnih školskih rutina mogu biti posebno izazovni za adolescente, kažu dva stručnjaka Johns Hopkinsa.
Tamar Mendelson, direktorica Johns Hopkinsov centar za zdravlje adolescenata i Bloomberg profesor na Bloomberg školi za javno zdravlje i Beth Marshall, pomoćnica direktora Johns Hopkins centra za zdravlje adolescenata u nastavku daju odgovore na neka od značajnih pitanja za zdravlje adolescenata koje je u svakom smislu zahvaćeno ovom pandemijom.
Prema vašem mišljenju kako pandemija COVID-19 utiče na svakodnevni život adolescenata?
Mendelson: Najveći uticaj koji adolescenti osjećaju proizlazi iz zatvaranja škole, boravka u kući s članovima porodice i/ili nemogićnost provođenja vremena sa prijateljima i vršnjacima. Adolescenti imaju različite razvojne potrebe od odraslih. Tinejdžeri su u životnoj fazi kada su jako uključeni u socijalne veze i odvajanje od roditelja. Dakle, zahtjevi za socijalnim udaljavanjem koje postavlja pandemija izazvana COVID-19 imaju drugačiji emocionalni uticaj na njih nego na odrasle. Ovisno o njihovoj dobi i razvojnoj fazi, neki adolescenti mogu teško razumjeti šta pandemija zaista znači i kako utiče na njihov svijet.
Marshall: Dva su razvojna zadatka adolescencije – razvijanje socijalnih vještina i empatije i osjećaja identiteta. Oba se zadatka događaju u interakciji s vršnjacima. Prekid povezanosti s društvenim mrežama i vršnjacima imat će neke implikacije kada se vratimo u društvene postavke. Škole su mnogo više od pukog mjesta za pružanje obrazovnih sadržaja i mislim da su škole počele prepoznavati da će se učenici vratiti ne samo s obrazovnim zastojima već i sa zastojima u svojim socijalnim i emocionalnim vještinama.
Šta roditelji mogu učiniti da pomognu adolescentima da razumiju pandemiju COVID-19?
Mendelson: Važno je da adolescenti znaju da bolest uglavnom ne utiče na njih na isti način kao na odrasle. Roditelji ih mogu uvjeriti da im vjerovatno neće ozbiljno pozliti ako nemaju osnovne uslove koji ih izlažu riziku. Istovremeno, priopćite im važnost da igraju svoju ulogu u zaštiti drugih ljudi. Dajte konkretne korake o tome šta mogu učiniti da bolest ne pogodi njih i ljude koje vole. I obavezno upotrijebite konkretne primjere, poput važnosti zaštite njihovih nana/baka i djedova.
Marshall: Neki adolescenti stvari obrađuju mnogo emotivnije, dok su drugi više usmjereni na logiku. Na to će uticati kakve informacije dijelite s njima – to može biti priča medicinske sestre sa iskustvom iz “prve ruke” ili grafikon krivulje epidemije. Također, moramo razmišljati o tome kako mladi razvijaju vještine empatije. Dajte im konkretne primjere kako mogu biti dio društva koji pružaju podršku svojoj zajednici. Objasnite kako nošenje maske u javnosti može pomoći nekome drugom ili ih ohrabrite da pišu pisma zdravstvenim radnicima i povežu se s onima i pruže im podršku.
Kako roditelji adolescenata mogu pokušati održati rutinu dok su kod kuće?
Mendelson: Pomoći adolescentima da razviju dosljedan raspored važno je za održavanje osjećaja normalnosti. Raspored bi uključivati vrijeme za obavljanje domaćih zadataka i učestvovanje u učenju na daljinu, kao i vrijeme za vježbanje i izlazak van kuće, čak i ako je to kratko vrijeme. Rutina bi trebala pomoći mladim ljudima da se osjećaju fokusirano i u određenoj mjeri smanjiti im stres.
Marshall: Jedino što bih dodala ovome je dovoljno vremena za spavanje. Nedostatak neophodnosti napuštanja kuće zbog škole znači da se adolescenti više ne moraju rano buditi da bi stigli u školu. To može dovesti do odbacivanja rasporeda spavanja. Mozak adolescenta treba 9 do 10 sati sna noću. Bez rutine, nivo spavanja mogao bi se smanjiti, a kada se to dogodi nekoliko noći zaredom, adolescenti mogu doživjeti mnogo veći nivo stresa i niži nivo kognitivnog funkcioniranja.
“Adolescenti ovise o svojim mobilnim uređajima da bi se povezali sa svojim prijateljima, a roditeljima je važnije pomoći im da na dobar način iskoriste vrijeme upotrebe ekrana umjesto da jednostavno ograniče njegovu upotrebu.”
Tamar Mendelson,
Mendelson: Uobičajeno je da rani školski raspored prisiljava adolescente da se probude bez obzira jesu li spremni. Satovi za spavanje adolescenata programirani su da idu na spavanje kasnije noću i da se probude kasnije tokom dana nego što to čine “dječji” satovi za spavanje. Adolescenti mogu slijediti ove ritmove u većoj mjeri sada kada nisu prisiljeni rano se buditi da bi stigli u školu, sve dok spavaju odgovarajuću količinu vremena.
Koji savjet imate za roditelje o tome da adolescenti imaju više slobodnog vremena koje upotrebljavaju u korišrenju elektronskih uređaja kod kuće?
Marshall: Kako obično ograničavamo i kontrolišemo vrijeme koje koriste za zabavu i rukovanje elektronskim uređajima, sada je to postalo manje važno. Pokušaj održavanja istih pravila samo će povećati stres kako za adolescente, tako i za roditelje. Moramo napraviti neke promjene u smislu onoga što smatramo prihvatljivim.
Mendelson: Važnija od količine vremena korištenja elektronskih uređaja zapravo je vrsta sadržaja za koji iste koriste. Vrijeme provedeno za razgovor sa prijateljima ili članovima porodice razlikuje se od onog provedenog na gledanje zastrašujućih vijesti koje povećavaju anksioznost ili na društvenim mrežama na način koji ih izlaže maltretiranju ili nečemu negativnom. Važno je osigurati da adolescenti koriste društvene medije na pozitivan i zdrav način. Adolescenti ovise o svojim mobilnim uređajima kako bi se povezali sa svojim prijateljima, a roditeljima je važnije pomoći im da na dobar način iskoriste vrijeme upotrebe uređaja, umjesto da jednostavno ograniče njegovu upotrebu.
Postoje li načini da mladi ljudi zamijene podršku koju obično dobijaju u školskim uslovima dok se uključuju u zadate uslove socijalnog distanciranja?
Mendelson: Za one koji imaju pristup Internetu i potrebnu tehnologiju, adolescenti mogu kontaktirati prijatelje putem virtualnih platformi kako bi ostali u kontaktu i održavali društvene veze. Imati više zajedničkog vremena kao porodica također, donosi veliku korist za razvoj. Porodice mogu početi raditi stvari za koje ranije možda nisu imale vremena – poput igranja društvenih igara nakon večere i započinjanja novih porodičnih tradicija.
Marshall: Organizacije za razvoj mladih, zaista mogu uticati na i dati dodatne primjere kako podržati mladima tokom ove pandemije. Iako su mnogi mentorski programi, jajko puno njih su svoje aktivnosti prebacili i online formu i češće su u kontaktu sa svojim članovima nego nekada.
“Jedna stvar koja je zaista važna za odrasle je da se sjete dopustiti svojoj djeci da tuguju zbog svojih gubitaka. … Njihova tuga zbog onoga što proživljavaju – ili ne doživljavaju – je stvarna i roditelji im trebaju dati vremena za obradu to.”
Beth Marshall
Kako se srednjoškolci mogu nositi s razočarenjima zbog iskustava koja sada nisu u mogućnosti da imaju – poput zajedničkih zabava, proslava i sl.?
Mendelson: Uvjerena sam da će oni smisliti kreativne načine kako bi proslavili neke događaje. Mladima treba dati moć i vođstvo da sami odluče kako nadoknaditi to što ne mogu učiniti te stvari lično. Nevjerovatno su inovativni, tako da ćemo pratiti i dalje zabavne načine koje su izabrali za virtualno slavlje.
Marshall: Jedna stvar koja je zaista važna za odrasle je zapamtiti da svojoj djeci dopuste da tuguju zbog svojih gubitaka. Ne bismo trebali banalizirati njihove stresore ili tugu u kontekstu većih problema koji su se odigrali tokom ove pandemije. Njihova tuga zbog onoga što proživljavaju – ili ne doživljavaju – je stvarna i roditelji im trebaju dati vremena da to obrade.
Koji izazovi postoje za adolescente u zajednicama sa nižim prihodima?
Mendelson: Ova kriza naglašava mnoge postojeće društvene podjele na način na koji nesrazmjerno utiče na zajednice sa niskim prihodima. Nivoi stresa i traume u zajednicama sa niskim prihodima su veće jer su uticaji ozbiljniji – više je nesigurnosti u hrani, nestabilnosti stanovanja, gubitka porodičnog dohotka, kao i veće stope bolesti i smrti među članovima zajednice.
Adolescenti u ovim scenarijima imaju velike prepreke za dobivanje podrške koju dobijaju njihovi vršnjaci u zajednicama sa višim prihodima. Pristup internetu i tehnologiji je problem – čak i u domaćinstvima koja imaju pristup, u kući možda nema dovoljno uređaja za svako dijete. Starija djeca mogu se brinuti i o mlađoj braći i sestrama. Možda će imati manje vremena i mogućnosti za domaće zadatke i koncentrsati se na praćenje školskih zadataka.
Širom velikog broja zajednica, oni adolescenti koji žive u domaćinstvima u kojima postoji zlostavljanje i/ili nasilje još su veći rizik sada kada su porodice zaglavljene kod kuće. Iz ovoga će još dugo biti posljedica. Poznato je da stres i trauma imaju značajan uticaj na mentalno zdravlje.
Marshall: Širom svijeta već imamo zaista alarmantne zdravstvene i obrazovne razlike na socijalno-ekonomskom i rasnom planu, a pandemija COVID-19 vjerovatno će ih pogoršati bez svjesnog napora da se riješi mnoštvo pitanja.
Mogu li se uticaji ovih razlika ublažiti?
Marshall: Digitalna podjela se mora riješiti. Ovo nije nešto što treba ostaviti za rješavanje lokalnim zajednicama – oni sada imaju dovoljno posla. Pristup internetu mora se rješavati na većem nivou, ali nije. Svi, ne samo učenici, ovise o pristupu Internetu kako bi nastavili biti sigurni kod kuće.
Mendelson: Relevantni vladini sektori sami moraju da se pojačaju i osiguraju potrebne resurse. Moramo zadovoljiti potrebe porodica. Nadam se da ova pandemija može osvijetliti postojeće razlike i može pomoći u pojačavanju više odgovora koji se kreće prema rješavanju ovih strukturnih nejednakosti.
Marshall: Ova pandemija, također, stvara neke mogućnosti koje mogu dugoročno smanjiti razlike. Moramo razmišljati o pozitivnom. Pandemija je potaknula škole na promjenu načina rada, online i direktni oblik rada. Za to će biti nevjerojatna korist čak i nakon završetka pandemije iskustvo koje smo stekli. Na primjer, škole sada mogu prilagoditi učenje određenoj djeci dopunjavajući svoje obrazovanje u učionici sa online materijalom. Često se borimo za postizanje nivoa učenja svih učenika. Virtualnim sadržajem učenici mogu pristupiti nadarenim i naprednim mogućnostima učenja koje su inače nedostupne u školskoj zgradi koja nema dovoljno osoblja sa 1 500 učenika. Ali sada, kada su svi kurikulumi digitalni, lakše je izvući dijete iz razreda i premjestiti ga u online okruženje.
Isto vrijedi i za područja koja su siromašna sa resursima i nemaju dovoljno udžbenika za svoje učenike. Mnogi tekstovi koji prate nastavne planove i programe sada su online. Ako im nastavimo pristupati i kada situacija bude bolja, i pređe se u direktan rad u školama i uspostavimo hibrid online i obrazovanja u školi, to bi moglo početi smanjivati neke nejednakosti koje imamo u školskim sistemima.
Može biti puno pozitivnih aspekata ako uspijemo zadržati neke od pozitivnih promjena u sistemu kad se konačno naviknemo na život sa pandemijom i vratimo se ličnim kontaktima.
Dnevnik samopouzdanja može biti od velike koristi za mladu osobu za osvrt na svakodnevne pozitivne stvari koje mu/joj se dešavaju u toku dana. Primjer radnog lista možete pronaći ovdje.
Napisao Samuel Volkin
Leave a Reply