Od samog početka obilježavanja ovaj praznik imao je određene političke konotacije i bio je povezan sa borbom žena za jednaka prava i emancipaciju. Međutim, danas je u svijetu taj dan oslobođen svakog političkog značenja i prestaje biti dan političkih akcija. Postao je dan kada se sve žene hvale samo zato što su žene, i slave se njihova dostignuća u ličnoj, javnoj i političkoj sferi. Sadašnji fokus ovog praznika nisu ženska prava i bitka za jednakost, već same žene sa svojom (vrlo očekivanom) ženstvenošću, krhkošću i ljepotom.
Osmi mart obilježavamo kao Međunaordni dan žena, širom svijeta. Cijeli mjesec mart je, zapravo, posvećen aktivnostima koje nagalašavaju značaj prava žena, kako ih ostvariti, kako skrenuti pažnje na ženu i njenu jednaku ulogu u društvu potrebu za ravnopravnost. Prikazat će se rezultati razičitih anketa i istraživanja o potrebama i stanju žena u svijetu i manjim zajednicama.
Ali, nekako je ustaljeno da za dan žena, žena dobija poklone od dragih osoba, cvijeće, čokolade i drugo. U današnjem vremenu, na ovaj dan možemo vidjeti žene širom svijeta kako na društvenim mrežama dijele fotografije sa poklonima koje su dobile, sa nekim specijalnim iznenađenjima koja se planiraju samo za njih, organizovane fešte i šta sve ne. Neka, tako i treba. Treba ženi dati vjetar u leđa i pokazati da je važna u sredini, u porodici, na radnom mjestu.
Ali prisjetimo se ukratko kako je nastao i zašto se počeo obilježavati ovaj praznik.
Osmi mart je Međunarodni dan žena, koji su Ujedinjene nacije (UN) zvanično prepoznale 1975. godine. Ovaj dan se obilježava u nekim zemljama, a u drugima je potpuno nepoznat ili nepriznat. Na primjer, u Belgiji postoje dva slična dana obilježavanja bitke za ženska prava tokom cijele godine – Dan žena 11. novembra i Međunarodni dan žena 8. marta. Međutim, Dan žena treba razlikovati od Majčinog dana, koji se obilježava u mnogim zemljama, ali na različite datume. Na primjer, u Nizozemskoj i Belgiji je to druge nedelje maja, dok u Rusiji i balkanskim zemljama ta proslava uopće ne postoji. Majčin dan je počeo sa obilježavanjem u Sjedinjenim američkim državama i inicirala ga je Anna Jarvis početkom 20. stoljeća.
Historija Međunarodnog dana žena datira iz 1910. godine, kada je njemačka aktivistica Klara Cetkin povela žene u protest protiv nejednakih radnih prava. 19. marta 1911. godineMeđunarodni dan žena je prvi put obilježilo više od milion ljudi u Austriji, Danskoj, Njemačkoj i Švicarskoj. Od tada su žene u različitim zemljama svijeta održavale sastanke i štrajkovale, protestvovale, tokom prve sedmice marta da bi se borile za svoja prava – da bi se jednako tretirale, imale pravo glasa i jednake naknade za rad. U Rusiji je prvi put Dan žena obilježen u Sankt Petersburgu 1913. godine uličnim demonstracijama i političkim čitanjima pod sloganom borbe za ekonomsku i političku ravnopravnost žena. Od prvih godina Sovjetskog Saveza, 8. mart je postao službeni praznik, ali je ostao radni dan do 1965. Nakon raspada Sovjetskog Saveza, praznik 8. mart ostao je na listi državnih praznika.
Od samog početka obilježavanja ovaj praznik imao je određene političke konotacije i bio je povezan sa borbom žena za jednaka prava i emancipaciju. Međutim, danas je u svijetu taj dan oslobođen svakog političkog značenja i prestaje biti dan političkih akcija. Postao je dan kada se sve žene hvale samo zato što su žene, i slave se njihova dostignuća u ličnoj, javnoj i političkoj sferi. Sadašnji fokus ovog praznika nisu ženska prava i bitka za jednakost, već same žene sa svojom (vrlo očekivanom) ženstvenošću, krhkošću i ljepotom.
Ali da li je li ovo opravdan pristup?
Inicijativa iza 8. marta je vrijedna divljenja: promoviše jednakost i naglašava da žene trebaju imati jednak pristup obrazovanju, poslu, izborima ili bilo kojoj drugoj sferi života kao i muškarci. Žene imaju sve potrebne vještine da rade velike stvari i ne bi trebale biti ograničene na kućne i porodične aktivnosti. Korak po korak, takve se promjene događaju širom svijeta i žene dobijaju pravo da voze automobil ili glasaju na izborima, rade sa velikim mašinama, budu postavljene na mjesta donosioca odluka itd. Sve su to bili bitni koraci za društveni razvoj, za jednakost i mir.
Sva prava koja žene imaju sada se ponekad uzimaju zdravo za gotovo. Ali važno je zapamtiti da je pravo glasa, rada zajedno s muškarcima i pravo na vožnju automobila postignuto napornim radom grupa žena koje su se upravo i borile za ta prava.
Žene širom svijeta i danas, nakon više od sto godina protesta na čelu sa Klarom Cetkin, protestvuju zbog okolnosti u kojima moraju živjeti i žrtvi koju daju za slobodu zbog svojih uvjerenja.
Zemlje u kojima su žene, liderke, na čelu, (poput Novog Zelanda, Njemačke i Bangladeša), 2020. i 2021. godine dobile su pohvale na globalnom nivou za svoje efikasno djelovanje i rješavanje pandemije COVID-19. Kamala Harris je razbila predrasude i postala prva žena, koja nije bjelkinja, potpredsjednica SAD. U ovom periodu je i Škotska postala prva država koja je omogućila besplatan i univerzalan pristup menstrualnim proizvodima.
Iako ovi primjeri predstavljaju neke od nevjerovatnih koraka koje smo postigli u stvaranju inkluzivnijeg i pravednijeg društva, još uvijek imamo dug put. Prema izvještaju Svjetskog ekonomskog foruma o rodnim razlikama za 2020. godinu, po trenutnoj stopi promjena, rodni paritet neće biti postignut još 99,5 godina.
U današnje vrijeme ova borba za ženska prava ne prestaje i 8. mart služi kao dan za podsjećanje i podizanje svijesti o nejednakosti koja je još uvijek prisutna u mnogim sferama našeg života.
Zato pored primljenih poklona, čestitki, okupljanja prisjetimo se i zapamtimo da je Međunarodni dan žena politička godišnjica, koja pozdravlja tešku historiju borbe žena za svoja prava, prepoznavanje, protesta i pobjeda, prije svega na radnom mjestu.
Tema Međunarodnog dana žena u 2021. godini je “Žene u liderstvu: Postizanje jednake budućnosti u COVID-19 svijetu”.
Leave a Reply